Uvijek kad sam u nekom novom gradu pokušavam naći neku prirodu u samom gradu. U Edinburghu je to Holyrood Park u kojem se nalazi poznato brdo Arthur’s seat (ne znam hrvatski naziv za njega). Kažem brdo jer visoko je svega 251m, a šetnja do tamo je lagana i kratka što god vam američki turisti pisali o njoj. Njima je sve planinarenje i smak svijeta ako nema lift ili pokretne stepenice. Sjećam se njihovog opisa jednog restorana pored uspinjače. Kaže dobra hrana i ugodan ambijent ako možete planinariti do gore. WTF?!

Ako ne vjerujete meni kliknite na google maps pa crtajte po stazi. Naša šetnja je ispala 5km u oba smjera, dakle to je više nego duplo manje od neke sljemenske šetnje. Nema gadnih uspona niti strmih litica s kojih možete pasti i stradati kao što se vidi i na priloženim fotkama. No iako staza nije opasna i naporna nemojte baš hodati u japankama do gore.

Samo probajte gađati sunčano vrijeme jer će se ova šetnja po njemu višestruko isplatiti.

Ako idete javnim prijevozom onda ćete izaći kod obližnje Holyroodhouse palače, a staza prema brdu je 200m niže. Mi smo došli koristeći Hop on-Hop Off bus koji nas je ostavio ispred Our Dynamic Earth muzeja što je također jako blizu staze. Ako imate vremena i klince sa sobom vjerojatno ćete prvo htjeti obići i taj muzej.

Do vrha ima više staza, a mi smo odabrali onu koja prolazi pored jezera svete Margaret i ostataka Saint Anthony’s Chapel (ne znam da li je sveti Antonije ili neki drugi momak pa ostavljam u originalu). Jezerce je lijepo ali je pored njega tabla da sadrži otrovne plave alge. Ne znam točno kolko i za koga su te alge otrovne pa obratite pažnju i na taj detalj ako ste tamo.

Kad se popnete do ostataka kapelice imate lijep pogled na grad i dobru priliku za nafotkavanja, a to je samo nagovještaj onog kaj vas čeka na vrhu.

Kako vidite na fotkama ovdje nema šume i zatvorenog prostora pa udari vjetra mogu biti dosta jaki i zato je uvijek pametno imati i neki šuškavac uz sebe jer kad se oznojite nije baš ugodno kad vas klepi taj vjetar.

Nas je poslužilo vrijeme pa sam dosta fotkao, ali mislim da je jednako zanimljivo i po ružnom i maglovitom vremenu, samo možda malo mračnije i mističnije. Baš kao i u Irskoj. Sve ima svoje čari.

Kad se popnete na sam vrh nećete se odmah krenuti spuštati natrag nego ćete sigurno barem na 10 minuta sjesti i uživati u prekrasnom pogledu na sve strane. Ako imate kakvu dekicu i klopicu možete komotno ostati i koji sat gore na pikniku.

U svakom slučaju ako imate par sati vremena za odvojiti u Edinburghu i ne bojite se kratke šetnje ovo se definitivno isplati.