O ovom projektu sam pisao 2 posta niže, a sada slijedi kratki vizualno informativni izvještaj o tome kako je to bilo sa zagrebačkom ekipom.

Mjesto radnje već prije spomenuti Blue Studio koji je nakon početnog kašnjenja bio dupkom pun. Na početku je krenulo malo sramežljivo, dosta ljudi je kasnilo, slagala se rasvjeta, pripremali printeri, šminkerica je pripremala svoju opremu, frizerke svoju…

Već je snimanje prvih klinaca pokazalo da će biti veselo sa fotkanjem jer smo si međusobno krali rasvjetu, pa je bilo puno crnih fotki. Fotografa volontera je bilo stvarno puno, pa se teško bilo koordinirati i uskladiti. Ako se uskladi jedna grupica, uvijek neko sa strane okine pa mazne svjetlo. No to je bio i jedini problem jer je unatoč gužvi koja je nastala kad su se svi klinci odjednom pojavili u studiju, sve je nekako išlo svojim tokom. Jasmina ih je brzo mazala, nekak su se uspjeli grupirati za fotkanje, fotografi su išli na pražnjenje kartica i printanje. Sve u svemu veselo.

Ja na žalost nisam mogao ostati cijeli dan, ali dovoljno da vidim kako je ovo pozitivian i hvale vrijedan projekt kojeg s kojim nas je ekipa iz Cahayaboxa upoznala prošle godine i naravno nastavila ove, a vjerujem da nas isto očekuje i u nadolazećim godinama.

Pravo oduševljenje je nastupilo kada su došli Sandi i Tomo Butina. Klinci im jednostavno nisu dali disati. Poslije sam vidio da je došlo još poznatih osoba, ali o tome svemu ćete moći čitati na Cahayaboxu gdje će biti kompletan izvještaj, galerije, filmovi….

Pravilo Help Portrait je da se fotografije koje su poklonjene osobama koje su fotkane ne distribuiraju i prikazuju dalje nego samo na papiru za tu osobu. Tako ja ovdje donosim samo djelić atmosfere, a oni pravi portreti su kod naših modela.