Ako se na varam ovo je bio četvrti posjet Depeche Modea Zagrebu. Na žalost ili na sreću koncert nije bio na maksimirskom stadionu kako je bilo najavljivano nego kao i prije dvije godine u Areni. Taj prošli koncert je bio jedan od najboljih koje sam ikad gledao/slušao.

Znao sam da dečki rade odlične koncerte, svi pričaju o onom paklu iz Doma sportova, ali sam se stvarno ugodno iznenadio kako to dobro zvuči i izgleda. Nije bilo puno razmišljanja da li ću doći i na jučerašnji koncert, samo je bilo pitanje s fotićem ili bez. Kao što vidite došao sam s fotićem.

Depeche Mode je nedavno izdao novi album Delta Machine pa je i ova turneja posvećena njegovoj promociji. Arena je bila ispunjena, ali ne toliko da više ni igla ne stane pa se moglo zaključiti da tehnički razlozi za otkazivanje Maksimira nisu toliko tehnički koliko financijski.

Ne znam da li je koncert uranio ili su medijima kolale krive informacije. Naime fotografe su u dvoranu pustili oko 20:45, a bend je počeo jako brzo, odnosno prije 21h. Čudno jer je svugdje pisalo da će koncert  početi u 21 pa je bilo logično da će i kasniti i nisam vjerovao da će početi prije 21:30. Ali nije da se bunim na nedostatku kašnjenja.

Zadnji album Delta Machine mi još nije legao kako treba, nekako mi je mlak, ali i Sounds of universe mi nije bio na prvu loptu dobar. Sad si ga već i poslušam.

Čitam danas te izvještaje s koncerta pa sve nešto kao publika mlaka, koncert odrađen…ja mogu samo reći ne serite. Bend je opet napravio odličan show. Inače stvarno ne volim elektroniku niti slušam bilo što približno tome, ali ovi Englezi znaju kako se to radi, pa tako i taj synth-pop zvuči odlično, pogotovo u ovakvim prostorima.

I ovaj put je video zid bio fascinantan, za što je vjerojatno opet odgovoran nizozemski majstor zanata Anton Corbijn. Iako sam prošli put ostavio otvorenu ladicu kad sam vidio kako je Corbijn složio animacije prilagođene svakoj pjesmi.

Ne mislim da je previše svake dvije godine gledati Depeche Mode kako su to neki spomenuli. Kaj se mene tiče dobro došli su svake godine, ja ću opet doći. Možda stvarno ne bi bilo loše u još intimnijem prostoru odnosno u Domu sportova pa da nema onih znatiželjnika s viškom love nego samo pravih obožavatelja.

Osim glazbeno i scenski profesionalni gušt ih je bio i fotkat. Hiperaktivni Dave Gahan se kretao posvuda uz svoj karakterističan ples dok su Martin Gore i Andy Fletcher ukopaniji, ali uz dobar light show su se i oni mogli ufotkati.