Koncert je bio održan u MSU u sklopu MIMO (Medijski Inventar Muzičkih Originala) projekta.

MIMO projekt predstavlja kvalitetnu, autentičnu i originalnu glazbu, marljivo stvaranu mimo etera, sa zadaćom upoznavanja šire javnosti s vlastitim kulturnim bogatstvom i raznolikošću glazbene scene u Hrvatskoj. Nastao je kroz uspostavljeno partnerstvo udruge Vibra, FREE STAGE-a i HRT-a temeljeno na zajedničkim ciljevima i težnjama prema doprinosu pozitivnim promjenama u hrvatskoj glazbi.

Na koncert smo zakasnili zbog urođene dobrote našeg vozača koji nije htio ostaviti pripitog druga na cjedilu,  pa ga je odlučio čekati 25 minuta. Tako da smo na žalost stigli na samo par pjesama Nine Romić. Nisam ju prije imao čast slušati u živo, ali i ovo što sam vidio me nije ostavilo ravnodušnim. Cura definitivno ima karizmu i kvalitetu i siguran sam da ćemo još puno čuti o njoj i u budućnosti.

O bećarima iz Olovnog plesa sam već pisao ovdje, pa ih neću ponovno hvaliti da se ne umisle. Reći ću samo da su i ovaj put bili standardno dobri i da je prava šteta da nikako da postanu bend koji će napuniti neki pristojan prostor. Dvorana Gorgona je bila skoro popunjena, dakle bilo je oko 200 posjetitelja.

U zadnje vrijeme Olovni ples se malo češće pojavljuje i u medijima, pa ih se tako moglo čuti na radiju 101, vidjeti na HRT-u u nekom kratkom prilogu ili pročitati članak na nekim glazbenim portalima. Ali izgleda da i dalje sviraju ispod radara masovne potražnje. No, možda je tako i bolje.

Bend me malo podsjeća na genijalne Bambi Molesterse koji su od početka imali kvalitetu i originalnost na ovim prostorima, ali im je dugo trebalo da isplivaju na površinu. Čak i sada kada vani jako dobro znaju za njih ovdje ne vlada opća histerija, ali mogu solidno popuniti prostore u kojima sviraju. Olovni ples zaslužuje jednaki tretman i interes.

Od mojeg zadnjeg posta dečki su izdali dva nova albuma. „Sutoni“ sa 18 uglazbljenih pjesama Sudete, Matoša, Poljaka itd. te album „Živog sina tvoga“ izašao na dan svih svetih prošle godine u počast njihovom preminulom prijatelju Ivici Stankoviću na kojem prevladavaju autorske pjesme. Oba albuma su naravno besplatna te ih možete skinuti na http://olovniples.bandcamp.com

Predlažem dečkima da otvore neki račun i stave Donate gumb pored downloada jer tko zna, možda se netko i smiluje, pa udijeli koju kunu.

Koncert Olovnog plesa nije nešto gdje ćete se razbacati i poluditi…barem ne dok Stipe ne zagrmi neizostavni Hrastovački nokturno koji je izazvao i najviše reakcija iz publike. Od zadnjeg puta kad sam ih gledao Stipe je obrijao glavu, izgubio nešto kila i sada me onako u polumraku urlajući Matoša i bacavši svoju vatrama ukrašenu gitaru podsjetio na Ivicu Čuljka.

MIMO projekt je odličan način da se bendovi iz podzemlja prezentiraju i široj publici jer je koncert prenosio Radio Sljeme, a mogli ste pogledati i live stream na šest portala.

U pauzi između koncerata na izvođače su se osvrnuli i poznati glazbeni kritičari Aco Dragaš i Ante Perković.

Iako i ja često pomislim kako nam je scena u k… i da tu nema više pomoći, onda se pojave ovakvi koncerti, pa shvatite da nije sve tako crno. Kad se malo zagrebe  naša scena i preskoči neslušljivi šund za mase pojaviti će se Ivan Vragolović, Olovni ples, Nina Romić, Voland Le Mat , Electric Žare, Luca Belani… Još ima nade.

O uvjetima za fotkanje ću reći samo da sam ISO dizao do 4000 pri f/2.8 i 1/160s, a opet dobivao pretamne fotke okupane jednoličnim gadnim zelenim i žutim svjetlima. Možda je to fora za atmosferu za ovakvu muziku, ali za fotkanje je smrt.