Ovaj auto vikend je prošao u znaku završnice Formule 1, ali i u šodranju na 3. Rally Showu Santa Domenica. Iako je prvenstvo bilo gotovo ovo je bila više nego posjećena utrka, što od strane vozača, što od ljubitelja auto sporta. Atraktivna, kružna makadamska staza uvijek nudi dobru zabavu. Bila ona pod snijegom , pod prašinom ili svježim blatom. Uvijek nešto leti, dižu se razni oblaci, auti kopaju na sve strane, ljudi u zavojima su uglavnom zmazani i ranjeni od komada zemlje i kamenja koje leti. Normalnom čovjeku se to čini iznimno glupo i opasno, što u biti i je, ali eto…ima nešto u tome.

Broju od 84 prijave je za ovo doba recesije stvarno respektabilan i iznenadio je i same organizatore.  Bilo je stvarno raznih i zanimljivih automobila, uključujući i stare Lade koje su došle iz Mađarske, ali su po meni ipak najatraktivniji i najzanimljiviji bila 2 WRC auta. Prvo je najavljena bila Impreza S9 WRC koju su ganjali  Szilagyi i Csanyi, a nekoliko dana prije utrke su Čibej i Bitterman objavili da su skupili dovoljno sponzora odnosno love da se i oni na domaćem terenu propeljaju u WRCu i to u Škodi Octaviji. Trud im se isplatio jer su i ove godine osvojili prvo mjesto dok su Mađari bili nešto manje uspješni i došli su do tek šestog mjesta.

Automobilizam je skup sport, a automobilizam malo više klase je više nego skup. Evo jednog primjera kako bi malo približio i taj financijski dio. Ako želite rentati neki bolji auto, npr. Škodu Fabiu S2000 to će vas koštati oko 150 eura – po kilometru. Uzmimo u obzir da se u Svetoj Nedelji vozilo 4 brzinca od cca 10km i to nekoliko krugova, pa si vi računajte. Ne znam koliko su dečki dali za Octaviju, ali u državi koja lovu baca na dvorane koje propadaju i u nogometne klubove upitne kvalitete ovo je vjerujem bio pothvat ostvariti. Kapa dole i svim dečkima koji su našli sponzore u lokalnim birtijama i limarima i svaku zarađenu kunu uložili u svoje manje atraktivne aute.

Pohvala ide i organizatoru koji je na webu omogućio praćenje rezultata u živo.

U Dugom Selu sam pohvalio kako nije bilo Emilia i tuc-tuc klistiranja, ali me u Svetoj Nedelji snašao božji gnjev, pa je DJ Emilio opet opleo svoj klistir standard koji nikad neću povezat sa adrenalinom, brzinom, mirisom goriva, masnim mehaničarskim rukama, demoliranim autima… Nemam ja ništa protiv čovjeka, al daj malo rokenrola brate mili. Fuel, Motorbreath, Benzin, Highway to hell, Overkill, Whiplash, Born to raise hell…tako treba izgledati playlista na auto događanjima.

Ove godine je staza bila blatna, pa nije bilo prašine tako da ipak nisam morao omatati aparat u razne folije. Ali zato su na sve strane letjeli veliki komadi blata i kamenja. Zanimljivo je koliko je nekim roditeljima trebalo da shvate da ne bi baš trebali s klincima stajati na dijelovima gdje svako malo neko zaore i pobaca stazu po gledateljima.

Nemam nekih atraktivnih panninga jer sam bio na gledateljskim, a ne foto lokacijama, ali svejedno ćete moći shvatiti kako je to otprilike izgledalo. I da..malo sam pretjerao sa brojem fotki…