Zagreb je zakuhao na paklenu temperaturu, pa sam s frendom spas potražio na Sljemenskoj stazi 22 od Markuševca do Hunjke. Spas međutim nisam našao. Čak je i breg zakuhal i bilo je dosta odvratno. Na putu prema gore se još moglo naći ugodnih dionica, ali povratak je bio obilježen feniranjem vrućim vjetrom i odvratnim temperaturama, pogotovo po dionicama bez sjena drveća.

Putem su nas naravno ponizili planinari u ranim osamdesetima koji su hodali kao da je Sljeme ravno dok sam ja proklinjao sve živo i mrtvo i dok sam tražio neki respirator u blizini da preživim i pravi se da fotkam dok sam disao na škrge.

Na Maloj Hunjki smo platili najskuplju cedevitu u životu. Oko 11kn za 2 čajne žličice praha u 2 dcl vode. Nešto odvratnije i skuplje nisam dugo pio.

Sve u svemu nije bilo loše, ali ne znam da bum se baš vratio po ovim vrućinama.