Tommy Emmanuel, Vlatko Stefanovski i Stochelo Rosenberg, tri svjetska virtuoza na gitari udružili su snage i oformili Kings of strings.

Tommya sam već imao prilike foktati i slušati, Vlatka preko nekoliko puta dok sam Rosenberga danas prvi put čuo u živo. Mogu samo reći da zajedno zvuče stvarno fascinantno.

Dok god pišem ovaj blog neću propustiti napomenuti propuste u organizaciji. Da li je toliko jebeno teško odrediti koliko će fotografi fotkati i tu informaciju prenijeti svima koji su u kontaktu sa medijima. A ne da mi jedan kaže 10 min, drugi pred sam početak koncerta kaže tri pjesme, a nakon druge pjesme dolaze hostese i kažu da moramo ići jer se fotka samo dvije pjesme.

Da ne govorim da su ljudi ušli u dvoranu, a neki su ostali stajati jer nije bilo dovoljno mjesta, pa su se naknadno nosili pomoćni stolci.

I koja je fora s tim da jaknu moraš ostaviti u garderobi? Zašto ja ne bi bio u jakni? Možda mi je zima, možda nemam kamo sa stvarima…

Svjetlo je bilo preintimno za fotkanje i dosta oštro, a Stefanovski je imao i šiltericu koja mu je većinu vremena bacala sjenu na facu.