I tak…prošlo je dvije godine kredita, otplaćen je Canon 1DX MK II, a nitko nije umro, gladovao ili stradao. 95% toga je išlo kako sam si zamislio tako da je ovo bio dobar deal. Čini mi se da sam više filozofirao oko kupovine nego kaj je vrijeme otplate trajalo :)
Puno je to novaca bilo, previše rekli bi mnogi, pa ću napraviti mali osvrt na taj dosadašnji period korištenja i vidjeti da li je opravdao očekivanja nakon prvog kontakta.

Prelazak s 5D MK II na 1DX MK II je kao da iz Golfa sjednete u Mercedes. Ne da Golf ne valja, ali se ipak ljepše voziti u Mercedesu. Toliko mi je bilo ljepše u tom Mercedes da sam Golfa za kojeg sam prvo mislio da će stajati u garaži kao drugi auto ipak odlučio prodati jer mi se više nije sjedalo u Golfa. Odjednom je Golf postao previše trom, mjenjač tvrd, bacao crni dim… Prevedeno na fotografski jezik, petica je postala još sporija, fokus neshvatljivo loš, nedostatak joysticka za pomicanje fokusnih točaka se činilo kao amputacija obje ruke, ekran mi više nije davao normalne boje…

Dolaskom na sportske terene konačno sam dobio tu željenu animaciju koju jedinica sa svojih 14 fps može dostaviti, konačno fokus nije toliko tražio, dobio sam zadihtani pouzdani, izdržljivi aparat. Dobio sam đubre koje mi ne stane u foto torbu bez natezanja poklopca i koje ima integrirani grip koji me načelno živcira. Ukratko, dobio sam ozbiljan profesionalni aparat. Za te novce i bolje da je ozbiljan i profesionalan.

U međuvremenu sam bio prisiljen kupiti i CFast karticu od 64 GB i čitač jer ako se sjećate prošlog posta o ovom aparatu, njih nisam dobio uz aparat kako je bilo planirano. Ta me igra koštala dodatnih 2100 kn, preko Amazona naravno jer bi kod nas to platio dodatnih 700-800 kn više.

Loše strane

Neke mane/loše strane sam napisao već u prvom kontaktu, ali ponovit ću ih odnosno potvrditi i ovdje s vremenskim odmakom pa nek sve bude na jednom mjestu.

Jedna od mana ovog aparata je nemogućnost postavljanja drugog slota kao defaultnog što znači da nakon što izvadite CFast karticu koja je u drugom i vratite ju aparat će početi pisati na karticu u prvom slotu iliti običan CF što zna biti podosta iritantno pogotovo kad to ne skužite na vrijeme. Još mi je iritantnije kad za te fotke iz ladice moram kopati običan CF čitač jer jelte…on je odvojen odnosno CFast čitač kartica čita samo CFast kartice i ne postoji varijanta 3u1 čitača s npr CF i SD karticama što bi uvelike olakšalo prebacivanje fotki.

To je bila neka nelogična i blesava mana. Druga ozbiljnija i bezobraznija je nedostatak WiFi-a koji se danas nalazi valjda i u kutiji za cipele. Ono kad kupiš top model aparata koji nema tako bazičnu opciju koju isti proizvođač nudi u entry-level aparatima. Alo želite WiFi na svojoj jedinici morate kupiti WFT-E8A transmitter koji naravno nije jeftin. Pokušavam naći cijenu u našim dućanima, ali trenutno ovaj dongle uopće nije u ponudi, kao ni na Amazonima (.de, .co.uk), a na B&H Photo košta 600$ što je u grubo 4.500 kn kad se doda PDV. Za te novce kupimo npr. Canon 200D s kit objektivom, a aparat naravno ima ugrađeni Wi-Fi. Konkurentni Nikon D5 ga ima ugrađeno baš kao i Sony Alpha A99 II.

Kad smo kod bezobrazluka 1DX MK II nema niti opciju timelapsea u sebi. I za to ćete trebati još jedan dodatak. Ovog puta to je daljinski okidač TC-80N3 koji košta 1.200 kn. Pogađate, Nikon D5 ima integrirani intervalometar.

Broj megapixela je još jedna upitna stavka na Canonovom top modelu. Naime 20 MP koliko ih jedinica ima i nije baš neki podatak od kojeg će vam krenuti sline. Svi smo bili protiv sumanutog rata mega pixela u kojem je to bio jedini faktor napretka, ali 20 je možda ipak premalo. Meni sigurno fali veća površina, ne jer radim super velike printeve i ne znam kaj nego zato što veća površina omogućava i veći i kvalitetniji crop. Ako prodajete stock fotografiju i tamo će rezolucija imati utjecaj na cijenu tako da je brojka 20 malo smiješna pogotovo kad pogledate ostale Canonove aparate poput npr. 2000D koji ima 24, 6D MK II s 26, 5D MK IV s 30, tek klase oko 1300 D imaju neznatno manje od jedinice, 18 MP. I Nikon je tu podbacio te je u D5 stavio isto MP kao i Canon ali je zato Sony pokazao da se itekako može raditi s većim brojem pa je tako u A99 II nagurao 42 MP i iz prve ruke mogu potvrditi da se to itekako osjeti i isplati.

Kad vidite onu hrgu od baterije i dupli punjač mislite da ćete s jednim punjenjem snimati do smaka svijeta, ali nije tako. Meni kao amateru to i nije takav problem, ali opet kažem, za te novce se treba dobiti više.

Ako s jedinicom želite snimiti pošteni video to bi značilo i kupovinu poštenog stabilizatora tipa Ronin M jer u druge baš i ne stane zbog gripa koji se ne skida, a to bi značilo još jednu investiciju od 8.000 kn.

Kod snimanja s nekim fleševima i triggerima sam primijetio da imam problema s Live viewom odnosno da aparat ne okida fleševe kada uključim live view. Taj problem se pojavljuje kod Phottixa i YongNua dok je sa Godoxima sve bilo OK. Ne znam koja karika u lancu je kriva, al eto nek se zna.
UPDATE: Evo kolege su brzo reagirale na fejsu i uputili me na isključivanje Silent LV Shoota što je rješilo problem okidanja u Live view modu sa ostalim trigerima.

Sad kada sve ovo čitam će ispast da nisam zadovoljan aparatom što je daleko od istine. Canon 1DX MK II je odličan aparat s vrhunskim performansama, robustan i pouzdan, izdržljiv u svim uvjetima, brz i efikasan. Nudi hrpu opcija što za fotografiju, što za video, daje lijepe boje (za razliku od Nikona D810 kojeg koristim na poslu), obožavam tih 14/16 fps koji vam stvarno ne daju da propustite neki trenutak. Volim pričati u aparati i snimiti si audio zabilješke za odabranu fotografiju, fokus podesiti onako kako meni paše, volim sigurnost kod dizanja ISO-a u nebo, ali mane aparata se ne smiju prešutjeti.

Canon je zadnjih godina podbacio s razvojem, uspavao se dok je konkurencija na dopingu, pogotovo Sony. Evo vidite koliko se bolje i ova jedinica mogla napraviti, 5D MK IV unatoč vjerujem solidnoj prodaji izazvao je val negodovanja zbog premalo napretka u odnosu na prošli model, a cijena je naravno visoka. 6D MK II su pokopali dok je još bio na papiru. I sada konačni middle kick u jetru nakon objave EOS R, Canonovog prvog mirrorless full framea. Taj aparat najbolje opisuje ovaj video
https://www.facebook.com/carledmondlw/videos/10217419220738430/

Canon je podbacio na svim frontovima, sve više ljudi prelazi na Sony unatoč skupljim objektivima i ludo me zanima kako će foto scena izgledati za koju godinu. BTW glasine kažu da bi 1DX MK III mogao izaći taman prije olimpijade 2020. što bi dalo Canonu dosta vremena da se sabere i napravi pošteni proizvod u korak s vremenom, ako već ne može i korak naprijed.

Summa summarum

Jesam li postao bolji fotograf?
Naravno da nisam, ali mi je fotkanje lagodnije, zadovoljniji sam rezultatom, sigurniji u ishod, znam da je vjerojatnost ulova povećana, sretan sam jer sam utažio glad za novim gadgetom, jer sam preživio tu cijenu…

Da li mi je zbog svih gore navedenih mana žao zbog kupovine?
Nije. Dobro sam odvagnuo i razmislio prije kupovine i zaključak je isti i danas, dvije godine poslije. Prelazak na drugi sustav bio bi preskup, a Canon nije imao niti trenutno ima bolji upgrade (za moje potrebe) s 5D MK II koji sam tada imao.

Kaj dalje?
Nemam pojma. Ono kaj me i dalje napinje su bolje sportske fotke, a njih sa 70-200 neću snimiti. Sljedeći korak bi bio kupovina 300mm f/2.8, ali ta avantura od 50.000 kn nije izvediva ni u najluđim snovima tako da sam vjerojatno dosegao gornju granicu onog što znam i mogu uloviti na sportskom terenu. Za druga polja tu je još hrpa prekrasnih objektiva koji su nešto prihvatljiviji poput macra, fisha, tilt shifta iako mi ne bi bilo loše osvježiti i standardan set odnosno zamijeniti 17-40 sa 16-35 f/4 i 70-200 f/2.8 sa 70-200 f/2.8 IS MK II. No otom potom.