Odigrana je zadnja domaća kvalifikacijska utakmica za svjetsko nogometno prvenstvo u Rusiji 2018. iliti FIFA 2018 World Cup Russia. Bilo mi je žao kaj ova tekma protiv Finske nije u Zagrebu nego Osijeku jer mi se ipak ne da vozikati 6 sati radi utakmice, ali kako je zbog situacije oko terena ipak prebačena u Rijeku na Rujevicu bilo je šteta ne iskoristiti priliku za jednim foto gostovanjem i ujedno prvi posjet privremenom riječkom stadionu.
Kako je uvijek ugodnije u društvu tako smo se nas troje uputili na zajednički izlet. No HNS nam je malo zabiberio situaciju s akreditiranjem kojem je krajnji rok bio 18 sati iako utakmica počinje u 20:45. To do sada nije bila praksa u Zagrebu pa ne znam čemu ova komplikacija. A kako je potrebno i fotografiranje nije dolazilo u obzir da ih netko drugi pokupi umjesto nas pa smo morali krenuti osjetno ranije da se probijemo do Rijeke i stignemo na vrijeme.
Onda su se još u istom kontejneru u kojem je bio samo jedan čovjek za pultom izrađivale akreditacije i dijelile karte pa se naravno stvorila gužva.
Uranili smo kako ne bi poljubili vrata pa smo nakon akreditiranja imali 4 sata za zjakanje po Rijeci koja nije odavala da se igra neka utakmica. Ne znam da li je to zbog bojkota Armade ili nečeg drugog, ali se tu i tamo čuo neki urlik Hrvatska i vidio pokoji navijač.
Povratak na Rujevicu je bio relativno bezbolan jer smo opet uranili pa smo se u miru sparkirali i spremili za najavljenu olujnu buru ili kako su je već nazvali.
Lagana šetnja u krugu stadiona, preuzimanje markera, obilazak pressa, šetnja po tribinama i u isti glas smo zaključili “pa ovo izgleda odlično”.
Mali lijepi, uređeni stadion, čisti WC-i, solidan parking kojem bi doduše dobro došao i asfalt, dobra press soba, puno bolje svjetlo nego na Maksimiru, sve u svemu jako pozitivan primjer.
O tekmi ne želim pričati, mrcvarenje s finskom obranom i gol u zadnjoj minuti u ovako važnoj utakmici od osjetno slabije momčadi su znak da je nešto jako trulo u reprezentaciji. Na kraju smo ostali i bez Čačića, ali bojim se da je šteta učinjena i da s ovakvom igrom u Ukrajini nećemo ništa postići no ipak se nadam da će naše zvijezde odigrati barem tu skupinu u Rusiji jer s ovakvim mentalnim sklopom bi prolazak skupine bio naučna fantastika.
Unatoč ispunjenoj Rujevici pravog navijanja nije bilo, samo zvižduci na kraju poluvremena i utakmice, a konstantna dobacivanja Modriću o zaboravljivosti i Čačiću o popravljanju televizora sigurno nisu bila vjetar u leđa prema pobjedi.
Izlazak iz parkinga i spajanje u promet je veliki minus na ovom kampu jer smo se izvlačili van nekih 20 minuta odnosno pola sata uz naravno veliki rizik da se svi nervozni ljudi zabiju jedni u druge. Uvijek se rado sjetim bezbolnog izlaska iz pune Amsterdam Arene bez čekanja i trubljenja, samo malo sporijeg tempa. Naši arhitekti će trebati još malo poraditi na prilaznim cestama ovakvih objekata.
No Comment