Na današnji dan 10. kolovoza 1991. na brdu Čukur iznad Hrvatske Kostajnice ubijen je hrvatski fotograf i snimatelj Gordan Lederer. Svi oni koji su bili dovoljno stari za vrijeme domovinskog rata pamtit će njegove snimke u kompilaciji Banijska praskozorja koja su se konstantno vrtile uz pjesmu Dire Straitsa Brothers in arms.

Lederera je ciljano gađao srpski snajperist Milan Zorić iz Siska, no samo ga je ranio pa se Gordanov život još mogao spasiti, ali mu je konačni čavao u lijes zabio general Andrija Rašeta koji kao zapovjednik JNA koja je tada imala ulogu “pomiritelja” nije dozvolio da ga se helikopterom prebaci u bolnicu. Tako je Lederer uspio iskrvariti i preminuti, a snajperist je u odsutnosti osuđen, a poslije i oslobođen zbog primjene Zakona o općem oprostu. Toliko o pravdi.

Povodom obljetnice smo kolega i ja odlučili potegnuti put Kostajnice ne bi li pofotkali po meni jedan od najboljih spomenika kod nas – Slomljeni pejzaž. Nisam ljubitelj nekakvog apstraktnog kiparstva i potrebe za tumačem i korisničkim uputama dok gledam neku umjetnost tako da me ova jednostavnost i sam izvedba ovog spomenika oduševila. Nije to nakupina kamenja kao kod partizanskih spomenika ili hrpa cijevi koja predstavlja majku i dijete, ovo je svijet za sebe. Ogroman krug koji predstavlja leću objektiva čije staklo su arhitekti propucali snajperskim metkom te postavili na točnu lokaciji na brdu Čukur je najbolja moguća posveta radu i pogibiji Gordana Lederera.

Uvod u spomenik je također odlično napravljen, popločena vijugava staza gdje svaka ploča predstavlja jednu godinu života vodi do klupe uz koju na podu stoji osvijetljen tekst, a s klupe se vidi ta impresivna leća.

Svaka čast kiparu Petru Barišiću i arhitektonskom studiju NFO koji su prije dvije godine napravili ovaj prekrasan spomenik.

Iako nisam imao željene oblake u kadru, vrijeme nas je poslužilo pa smo tako ulovili prekrasne zlatne boje, malo kasnije i nijanse plavog sata. Ako me put navede u blizinu sigurno ću ponoviti ovo fotkanje, npr. u jesen uz maglu i jesenske boje. A ni zima ne bi bila loša…