Kako sam spomenuo u prošlom postu ova londonska priča će se svesti na dva posta, pa evo i nastavka priče.

Prelaženje ceste i kretanje

Akcija prelaska cesta može biti vrlo opasna unatoč Look left, Look right natpisima na pješačkim prijelazima. I nije stvar samo tog kontra smjera nego i samih oznaka i vrsta prijelaza.

Dakle imate označenu zebru i neke okrugle blinkajuće lampe kod njih. To znači da pješaci imaju prednost i da će vam na toj zebri auti stati.

Onda ime neka zebra i semafor za pješake pa tu na zeleno prolazite, ali kad to zeleno počne blinkat onda odjednom mogu i auti krenut i više nemate prednost. Nemojte se ko ja svađat s autom koji vas hoće zgaziti na blinkajućem zelenom.

Ima i neka zebra sa zelenim svjetlom i tajmerom koji odbrojava koliko još sekundi imate za preći cestu.

Nabasat ćete i na prijelaz koji nema zebru, ali je prijelaz jer ima točkasto označenu pješačku traku, ali ne znam tko tu i kada ide. Auti na njemu nemaju obvezu stati, a vi nećete dobiti nikakav svjetlosni signal da možete krenuti. I tak..veselo je tam na cesti. No s druge strane jaywalking je tamo najnormalnija pojava i očito se ne kažnjava pa samo hrabro.

Mene su učili još dok sam bio mali da se hoda desnom stranom kako se ljudi ne bi sudarali, kako bi bilo nekog reda i da ne bauljamo baš kao muhe bez glave. Kako je u Engleskoj sve naopačke kod njih bi se trebalo hodat lijevom stranom. U raznim prolazima to čak izričito piše i postavljeni su znakovi. Ali kako su ljudi uglavnom maloumni idioti pogotovo u današnje doba kad svi gledaju u jebene mobitele dok hodaju ili slikaju selfije u hodu pa čak rade i live javljanje svojih avantura koje nikog ne zanimaju, tako je to moje inzistiranja na hodanju lijevom stranom bilo slomljeno pri svakom pokušaju. Kako bi izbjegao da mi se ljudi zaletavaju u kolica i da svađe sa svakim drugim idiotom morao sam se prilagoditi lobotomiranoj masi i voziti i slalom.

Skupo za poludit

Da, London je skup grad, može biti i jedan od najskupljih na svijetu, ali isto tako se može sasvim “jeftino” proći ako se stvari planiraju. Kod svakog putovanja su najskuplje avionske karte i smještaj. Ako se one riješe na vrijeme u startu vam ostane više love za trošit. Uz AirBnB i lowcostere to je znatno olakšano. Npr. ako već sad krenete tražiti neko fino mjesto za ljetovanje u Londonu možete naći manje stanove u centru za nekih 700 kn po noćenju. Ako to podijelite s još jednom osobom to je 350 kn. Smiješna cijena.

Kada ste smješteni u centru i niste lijeni protegnut noge ušparat ćete i na javnom prijevozu, Uberima, taxijima…

Ako baš ne želite ići u ne znam kakve restorane i da vam se nekaj doma skuhati na brzinu onda su i tu uštede velike jer su cijene hrane otprilike kao kod nas. Bacite oko na Waitrose ili neki drugi dućan poput Marks & Spencer ili Sainsbury’s pa se uvjerite.

Vjerovali ili ne, čak je i shopping moguć u tom skupom Londonu. Pratite kad su nekakve rasprodaje i ušparat ćete osjetnu količinu love u odnosu na naše dućane, a ponuda je osjetno veća i kvalitetnija. Božićno doba je naravno najbolje i najpopularnije jer su tada stvarno velike akcije i sniženja kada se njihova skladišta čiste i spremaju za dolazak novih kolekcija pa se trenutne zalihe spuštaju do nekih 70%. Tako ćete se bez problema moći počastiti čak i tom skupom Harrodsu ili pak raznim brendiranim dućanima u koje inače ne bi baš ušli. Mi smo nakupovali hrpu robe za klince po cijenama manjih od onih u Zagrebu, a roba je neusporediva sa našom. Igračke ista stvar. U Harrodsu sam uzimao igračke  po 5Ł. Kod nas za to kupiš malo veći paket žvaka. Od tehnike sam tamo vidio npr. 1DX MK II za 43.600 kn. Znači 5.000 kn jeftiniji nego kod nas. 5D MK III je 2.600 kn jeftiniji.

Iz Londona smo se skoro vratili s novim dječjim kolicima, ali ih je nestalo s lagera. Maclaren Techno XT su kod njih na akciji bila 1.300 kn, a u Zagrebu su 2.600 kn.

Piksa Illy kave je kod nas u Sparu 85 kn, tam je 60 kn dok je organsko ono malo finije meso ipak skuplje, ali imate u ponudi i “obično” za iste pare.

Upadi u muzeje i slične stvari su fakat skupi, pogotovo ako idete obiteljski. Nerijetko su cijene preko 20 £ po glavi. Ali s druge strane imate i hrpu odličnih besplatnih muzeja, galerija i ko zna čega sve ne u kojima čak nema ni gužve. Tako ćete npr. za Madam Tussauds platiti upad 35 £ (29 £ online) i čekati u redu, za National History Museum ćete samo čekati u redu, a za Science Museum niti ćete čekati niti platiti. Ista stvar za npr. Shard koji će vam izbiti 25 £ za pogled, ali besplatni pogled možete imati i na obližnjim lokacijama pa će vam čak i taj Shard biti u kadru. Vrijeme možete izgubiti i u redu za opaliti selfi pred telefonskom govornicom u blizini Big Bena, a možete i ne izgubiti to vrijeme u redu nego opaliti selfi par ulica dalje jer govornica ima posvuda.

Dakle s kao turist pametnim planiranjem ne morate bankrotirati, ali život tamo stvarno je skup. Jedan primjer koji smo doživjeli je dolazak majstora za Novu godinu kako bi popravio bojler. Njegova satnica za praznik je 350 £. Dakle više od hrvatskog mjesečnog minimalca.

Kazne su također visoke, pa će tako idioti koji misle da ljudi trebaju hodat po govnima njihovih pasa platiti 1.000 £ kazne, a oni koji vreće za smeće bace prije vremena ili na krivo mjesto platiti 2.500 £.

Hrana

Naravno da ćete u Londonu kao ogromnom multikulturalnom gradu naći hranu sa svih kontinenata bilo kao street food ili u skupim restoranima, a mene kao celijakičara je oduševila i ta osviještenost općenito o alergijskim reakcijama kao i ponuda bezglutenske hrane. Po prvi put sam konačno probao fine, jestive čipse bez glutena koji nisu ni natopljeni u litri ulja ili fine perece, ili pak Toblerone sladolednu tortu, kruhovi, peciva, keksi i sve ostalo na kaj pomislite.

Evo jedan primjer ponude i alergijske karte u Byronu, popularnom burger jointu.

Prije smo se uvijek zgražali toj zapadnjačkoj odvratnoj GMO hrani, mikrovalkama bla bla, ali kako već godinama ni kod nas ne pamtim neke super domaće fine i zdrave hrane tako mi je i ova đavolja zapadnjačka skroz ukusna, da ne kažem fina. Vjerojatno nije usporediva s onim kaj smo jeli doma kao klinci, ali itekako usporedivo s ovim smećem koje nam je danas na policama dućana.

 Laprdanja

• Centar grada nema niti jednog jedinog grafita. Ne znam da li počinitelje smjesta strijeljaju ili koja je kazna, ali bit će da je nešto gadno jer grafita doslovno nema.
• Prozori na zgradama u centru se ne smiju mijenjati odnosno moraju se staviti identičnog dizajna i oblika, vjerojatno i od istog materijala, a s obzirom da to baš nije praksa rekao bih da su cijene tog poduhvata astronomske. Tako da imate kuće čija renta košta kao naš godišnji minimalac, a kroz prozore sve fućka i ulazi hladnoća.

• Da, London je pun plišanih, kožnih, zlatnih i ne znam kakvih sve auti. Uglavnom su vlasnici Arapi ili Rusi koji ne znaju kako da još poskupe te svoje Ferrarije, Lamboe, Aston Martine i ostale jurilice pa izmišljavaju debilne kombinacije. Pojava tih auti je još izraženija po ljeti.

• Kako bi dobili licencu taksisti moraju naučiti sve žive i mrtve rute, ulice i popularne lokacija napamet.

• Dosta restorana ima dostavu hrane, a ona funkcionira na foru da se restoran odriče napojnice za uslugu, a taj postotak (10-15%) se preusmjeri na dostavljačke službe.

• Morao sam posjetiti hram, odnosno preuređeni Apple store u Regent streetu, ali možda sam ipak malo više očekivao. Lijepo je, moderno i drugačije, ali previše pizdarija tipa cover za iPad, maskice za iPhone i sl., a nema npr. novih LG monitora koje su najavili uz novi MacBook Pro (touch pad je zakon), nemaju niti probne otiske knjiga koje se rade preko Photos aplikacije pa nisam mogao vidjeti niti otisak niti papir., ali sam prelistao knjigu “Designed by Apple in California” koja je stvarno odličan presjek 20 godina Apple dizajna, ali čak i uz velike dimenzije i kvalitetu cijena je enormno visoka(mislim da je oko 350 £ bila).

• Klince u školama uče da nije Christmas tree nego Holiday tree da se druge vjere ne bi jelte uvrijedile. Aktualna je i gender/sex ili kako se već zove ta spika pa sad klinci više ne znaju kako se kome trebaju obraćat, ko je cura, ko dečko, kaj je politički korektno..

• Ni ove godine nisam zaobišao suluda ubojstva pa smo tako u novinama mogli pročitati kako su se na Štefanje izboli zbog nekih kvartovskih ratoca (Post-code wars), a dan poslije opet nešto vjerski bilo.

• Vrijeme je bilo više nego ugodno i samo smo 2 od 14 dana imali malo kiše i sivila dok je ostatak odmora prošao u suncu i temperaturama od desetak stupnjeva. Toliko o kišnom i sumornom Londonu.

Eto da ne laprdam dalje u nedogled, bilo je lijepo, turistički, poučno i naravno povratkom u Zagreb slijedi već onaj uobičajeni kulturološki šok i privikavanje, a onda i maštanje o nekom drugom putovanju.