Svaki fotograf bez mazohističkih ili art sklonosti želi obradu fotografije svesti na najmanju moguću mjeru kako bi mu ostalo više vremena za samo fotografiranje i planiranje istog. U tom pokušaju služi se raznim vradžbinama poput korištenja snimljenih akcija, skripti, prilagodbom radnog prostora, kupovinom većeg ili još jednog monitora, definiranjem shortcuta na tastaturi i sl.

Najveće pomake većina osjeti kupovinom tableta, a nekima on čak potpuno zamijeni miša. I ja sam jedan od onih koji je kupio tablet i ostao oduševljen njime, ali još uvijek mi ne pada na pamet spremiti miša u ladicu nego on živi u simbiozi s Wacomom.

 

Od kad sam prešao na iMac uglavnom sam koristio Magic mouse koji dođe s njim i miš je stvarno odličan i precizan, cijela površina mu je kao trackpad što je iznimno korisno, ali mu ergonomija nije jača strana. Tko god ga je držao u ruci primijetio je kako je iznimno nizak i nezgodan za upravljanje. No čovjek se s vremenom navikne i na to, ali fali dodatnih gumbi. No ni to me nije natjeralo na kupovinu novog miša nego prokleto trzanje koje se zna pojaviti. A trza jer je to bežični bluetooth miš koji se valjda kolje s ne znam čim, odnosno bluetooth u kompjuteru je retardiran pa mu neki vrag smeta jer miša na laptopu normalno radi kao i bluetooth slušalice (koje isto zatrzaju na kompjuteru).

I da izbjegnem nošenje kompjutera našim vrlim servisima ili seobu rutera po cijelom stanu i otkrivanju ko se s čim kolje odlučio sam se počastiti s novim mišem.

 

Prvi zaključak je bio da će biti na žicu. Prekrasna je ta bežična spika, ali kako sve radi na istoj frekvenciji i svaki drek u kući ima mogućnost upravljanja preko mobitela ili kompjutera i tako u svakom stanu onda je kao normalno da nastaju problemi. Meni nije normalno da za kompjuter izdvojiš malo bogatstvo, a njemu miš ne može raditi normalno jer je eto još nešto u blizini, no nema veze..

Žica mi nije toliki problem jer mi je miš upiknut u USB na tastaturi koja je pak na svojoj ladici pa ne smeta na radnoj površini i nema zapinjanja.

 

Nakon žice razmišljao sam o tome koji brand ću uzeti. Do sada je to uvijek bio Logitech i uvijek su to bili dobri miševi. Od ovih u zadnje vrijeme sjećam se MX1000, MX Revolution, Revolution VX Notepad koji još uvijek rade pa sam naravno razmišljao o Logitechovoj perjanici MX Master. No on dolazi samo u bežičnoj varijanti i iako ima svoj receiver ipak sam se odlučio preskočiti ga i potražiti dalje.

Brzo sam došao do Razera koji je ipak najpoznatiji u gejmerskoj populaciji (ne, to nisu gejevi, nego oni koji igraju igre) i tamo vrlo visoko kotira. E sad zašto bi jedan fotograf kupovao gejmerski miš? Pa zato jer u biti tražimo iste specifikacije od miša, a to su preciznost, brzina, ergonomija, pouzdanost, izdržljivost, hrpa gumbi…

 

E sad kad sam odlučio ostati na Razeru trebalo je odabrati i model između njih desetak. U par koraka sam odluku sveo na modele DeathAdder i Naga. Ovaj prvi ima toliko nagrada da to nije normalno pa sam skoro zagrizao, ali onda sam još jednom dobro razmislio o Nagi i ta hrpetina gumbi je prevladala iako je na prvu ruku DeathAdder ugodniji u ruci.

Pljunuo sam 700 kn, zgrabio kutiju i zgibao doma kako bi krenuo s raspakiravanjem. Kutija je na nivou Appleovih proizvoda što je obično dobar znak. Oslobodio sam Nagu iz pakiranja i kod spajanja kabla na USB primijetio kako on nije klasičan gumeno-plastični nego je omotan u nešto vlaknasto i da je dovoljno dug (2.1 m) što se na prvu loptu čini zgodno jer je fleksibilniji, ali nije baš super ako se zalije s nečim ili ako se s vremenom ta tkanina ocufa pa kablovi provire van.

 

Nakon spajanja miš je odmah živnuo i počeo blještat jer je to naime Chroma verzija što znači da su logo, gumbi i scroll kotačić osvijetljeni i da se to svjetlo može mijenjati na način na koji vi to želite. Može se automatski samo izmjenjivati ili ugasiti kad kompjuter ode u sleep, ili pak da bude plavi u jednoj a zeleni u drugom programu itd. Zgodan ukrasni detalj.

 

Na prvi lagani pomak je počeo ludovat po ekranu što znači da onaj 5G senzor sa 16 000 DPI stvarno radi. Za ovako ekstremne osjetljivosti je potrebno puno privikavanja, a nekima nikada neće ni trebati pa slobodno spustite na vrijednost koja vama odgovara. Za normalan rad ja koristim 9000 .

 

Slijedeći korak je instalacija drivera odnosno Razer Synapse što je njihova verzija drivera u Cloudu. Nisam baš ljubitelj toga, ali eto.. Valjda je praktično ako uzmete svoj miš na drugi komp pa se logirate na svoj account i onda imate podešene postavke ili ako više ljudi radi s jednim mišem pa svatko učitava svoj profil.

Uglavnom u ovim postavkama možete definirati sve živo i mrtvo i tu kreće show. Sve one alate iz Photoshopa koje najčešće koristite možete potrpati pod palac desne ruke (da, miš diskriminira ljevake) gdje se nalazi 12 gumbi. U mom slučaju tamo su završili Space kao Hand tool, Dodge i burn tool, Spot i Healing, Eyedropper. Nema više prebacivanja uz rubni dio ekrana i nabadanja ikona svako malo ili pak stiskanja shortcuta po tastaturi. Sve je pod palcem. Druga ruka ostaje slobodna za kopanje nosa, držanje pive, pokazivanje srednjaka napornim ljudima oko vas ili nešto po vašem odabiru. Ali to nije sve jer tu su Key maps koje također možete mijenjati jednim (definiranim) klikom pa će tih 12 tipki dobiti novu funkcionalnost. I tako 8 puta.

A možete snimiti neke Macro akcije pa i s njima napraviti čuda.

Miš se može i posebno kalibrirati ovisno o vašoj podlozi, a vjerojatno to najbolje šljaka sa Razerovim podlogama koje možete odabrati iz menija.

 

Pod rukom se miš čini možda malo previsok, ali tako mi se činio i stari MX1000 pa mi je nakon navikavanje sve drugo bilo čudno.

 

Vlasnici Macova sa instaliranim El Capitanom bi mogli imati problema sa driverima. Kod mene se pojavio problem da sve radi super i onda resetiram kompjuter i profil se više ne primjenjuje, odnosno definirane tipke kao da nisu definirane. Onda sam se malo dopisivao sa Razerom i sada je problem nekako riješen iako ja nisam ništa mijenjao.

 

Sve u svemu s fotografske odnosno Photoshop strane ovo mi je veliko olakšanje i znatno ubrzanje osnovnih svakodnevnih stvari. Nema više stiskanja Shit+Alt+Cmd+S da bi došao do Save for Web, sada je to tipka 1 koja mi je pod palcem. Nema više nabadanja i mijenjanja raznih brusheva kroz podmenije ikona, sada je to sve samo jedan klik na gumb. Kada treba nekaj pimplati samo si s dva gumba ispod scroll kotačića spustim na 800 i kreće finomehanika odnosno dignem na 16000 kad treba divljat po ekranu. No Wacom je i dalje na stolu i uspješno surađuje sa Nagom koju sam potajno kupio i kako bih svoju neslavnu karijeru u Diablu 3 olakšao.