Oko svakog novog aparata se pokušava napraviti hype, proglasiti baš njega revolucionarnim i natjerati vas da baš za njega potrošite zadnju kunu eventualne ušteđevine ili da dignete još jedan u nizu kredita. Kako ima podosta proizvođača tako svako malo vidimo te najave „najboljeg“ aparata pa sam već davnih dana postao imun na te objave. Sve do prvih konkretnih glasina o izlasku Canona 7D MK II koje su krenule negdje u travnju prošle godine.

 

Najave su na papiru bile obećavajuće, ali se ipak nisam prepustio euforiji jer je meni jedini pravi test onaj kojeg ja napravim. Ne zato jer ja to radim bolje od detaljnih studijskih ispitivanja ili profesionalnih fotografa na terenu nego jer ja jedini znam čime sam zadovoljan, a što mi pak ne odgovara. Ne zanimaju me benchmark usporedbe i pixelpeepanje, nego konkretno fotkanje u mojim uvjetima.

 

Posebno sam bio pažljiv zbog toga što sam bio vlasnik 7D MK I kojeg sam prodao jer nisam dijelio oduševljenje i ekstazu ostalih fotografa. Unatoč kvalitetnoj izradi, dobrom fokusu, brzini, cijeni i ostalim dobrim stvarima na jedinici nisam mogao podnijeti šum koji je pojavljivao na ne tako visokim ISO vrijednostima, a ISO 1600 koji mi je minimalan za fotkanje na noćnom Maksimiru mi je bio stvarno nezadovoljavajući. Neki su se kleli da šuma nema, ali to je očito subjektivna stvar i meni je bila dovoljna da prodam 7D I i pređem na FF odnosno 5D MK II. Tu je naravno stradalo fotkanje sporta jer sam gubio brzinu, kadrove, fokus je puno puta sporiji od igrača i sl., ali sam dobio osjetno veću kvalitetu same slike.

 

Naravno da se sa svakim aparatom mogu napraviti dobre fotke i da će i 5D uloviti koji kadar koji će se moći cropati i napraviti zanimljivim, ali ja sam htio da komotno mogu fotkati svaku utakmicu i da se što manje pouzdam u sreću, odnosno da znam ako opalim rafal fotografija da će ih par biti iskoristivih. Nije nimalo zanimljivo kada je neka akcija na terenu, a vama fokus traži i bježi, a kada konačno stisnete okidač onda dobijete samo dvije-tri fotke na kojima obično ne ulovite loptu.

 

Želim puno fotki u akciji, želim da su pošteno zamrznute i želim da ih ne pojede visoki ISO. E baš to bi nam trebao omogućiti Canon 7D MK II ili kako ga ja volim zvati socijalni 1DX.

 

Nakon što ga je nahvalio i jedan od meni dražih fotografa Scott Kelby sve više sam bio uvjeren da će u bliskoj budućnosti dijeliti prostor u mom foto ruksaku sa 5D MK II. 1Dx bi bio idealno rješenje za oba svijeta, ali toliko novaca nikada neću imati pa bi ovaj dinamični duo bio najekonomičnije rješenje za pokrivanje svega što me zanima.
I tako se meni kolega Jerko smilovao i posudio svoju sedmicu koju je naručio prije nego je i došla u naše dućane, na neviđane reklo bi se.

 

Dan prije tekme sam ga naravno dobro isprepipao, izvrtio sve izbornike i našerafio sve objektive na njega da vidim kak se ponaša. Zaključak na prvu loptu je bio da ti treba mala matura kako bi savladao sve opcije koje se skrivaju u desecima izbornika i podizbornika.
No taj kućni test me nije previše zanimao nego sam jedva čekao da se naslonim na pleksiglas Ledene i okinem prvi rafal po hokejašima.

[separator type=’normal’ color=” thickness=’1′ up=’20’ down=’20’]

Crop faktor

 

Nakon što sam kupio 135 mm f/2.0 samo sam s njim fotkao hokej, rukomet i košarku jer mi je to bilo dovoljno milimetara za onu stranu na kojoj stojim, a f/2.0 je odlično radila odvajanje pozadine od igrača. Sa novom sedmicom to sve izgleda još bolje jer 1.6 crop faktor 135 mm pretvara u 216 mm, pozadina se još bolje odlijepi dok se 70-200 pretvara u još ozbiljniju igračku sa 320mm u konačnici.

[separator type=’normal’ color=” thickness=’1′ up=’20’ down=’20’]

Frames per second (FPS)

Ako ste brzinu okidanja postavili na rafalnu sa dodatkom H onda teško da ćete moći okinuti samo jedun fotku. Naime sedmica nudi rokanje od 10 frameova u sekundi tako da će vas blagosloviti sa barem jednom čistom fotkom po akciji, no nerijetko i sa cijelom serijom.
Sigurno će se naći neki veliki um i fotografska veličina koja će reći da tako svako može foktat i da pravi fotografi love savršeni kadar bla bla, srać srać. Nisam jednom stajao na zavoju sa analognim aparatom predfokusiranim na moguću točku gdje bi se auto pojavio kako bi opalio tu jednu ili mooožda dvije fotke i mogu vam reći da nije nimalo zabavno niti umjetnički loviti tu jednu fotku.

 

Puno mi je draže imati ovakvu zvijer u rukama koja će bez razmišljanja okidati tih 10 frejmova i puniti buffer sa 30 RAW ili 1090 JPG fotki.
U kombinaciji sa Sandisk Extreme karticom (120 MB/s) stvarno je momentalno gutao sve kaj je okidač poslao.

[separator type=’normal’ color=” thickness=’1′ up=’20’ down=’20’]

Fokusiranje

Kada se gore navedenim FPS doda 65 fokusnih točaka i AF III focus-tracking system prekopiran iz velikog brata 1DX onda nam se mogućnost out of focus fotki svedu na minimum. Ili možda ipak ne?
Fokus apsolutno pogodi i to munjevito brzo, AI Servo primi i ne pušta, ali nikako nisam uspio dobiti onu kristalnu čistoću i oštrinu fotke na koju se možeš porezati. Tu svakako utječe faktor nešto višeg ISO-a, zmazani pleksiglas, brza igra, moja navika na FF i (ne)sposobnost, a možda mi je i objektiv malo popustio, ali potajno sam se nadao ipak malo većoj konačnoj oštrini.

100% crop / ISO 1250 / f2.8 / 1/1600s

 

Situacija se nije previše popravila ni na dnevnom svjetlu u ZOO-u, a tamo neke životinje nisu bile iza pleksiglasa ili rešetki.

100% crop / ISO 200 / f4.5 / 1/1250s

 

Postavke za AI Servo imaju neku svoju defaultnu vrijednost koja je za većinu slučajeva dobra bez dodatnog podešavanja, no tu je i još dodatna hrpa opcija za mrdanje i fine tuning. Nudi nam se 6 predefiniranih Caseova koji se naravno mogu još i dodatno fino podesiti. Za hokej sam odabrao Case 5 za kojeg Canon kaže da je For erratic subjects, moving in any direction.

 

Na drugom AF tabu možete kako želite da vam aparat reagira u servo modu. Da li momentalno ili sa malom zadrškom radi još boljeg fokusa itd. Ovo drugo nisam ni pokušavao shvatiti niti sam imao vremena sve isprobati.
Rotacijom aparata se rotiraju i odabrane fokusne točke što meni osobno špara vrijeme i živce koje bi inače trošio na njihovo ručno mijenjanje pri svakoj rotaciji.

[separator type=’normal’ color=” thickness=’1′ up=’20’ down=’20’]

ISO

 

Visoki ISO je ono što me najviše zanimalo na ovom aparatu. Izrada je bila neupitna, ako je AF iz 1Dx onda ni tu nema problema, oko FPS se nama kaj filozofirat, ali ISO… Da li stvarno APS-C senzor može progutati meni potrebnih ISO 2500 pa čak i do 6400 koliko je Kelby spominjao kao iskoristivu varijantu?
Svjetlo u Domu sportova na hokeju je solidno pa tako ovdje nisam imao potrebe divljati sa ISO vrijednostima nego sam došao do ISO 1250 s kojim sam pri f/2.0 izvlačio 1/2500s no u zatvorenim prostorijama u ZOO-u sam probao dići na ISO 4000 i 5000 da vidim na kaj to liči. I opet mi je teško reći nešto pametno jer ga ne mogu usporediti sa nekim drugim APS-C aparatom, ali fotke su uz neko manje šerafljenja po noise reductionu iskoristive što je odlična vijest.

100% crop / ISO 5000 / f2.8 / 1/640s

 

Kod niskog ISO-a nikakvih problema. Šetnja ZOO-om sa sa ISO 500 ne ukazuje na nikakav šum odnosno potrebom za ubijanjem istog.

[separator type=’normal’ color=” thickness=’1′ up=’20’ down=’20’]

Điđe miđe

 

Anti-flicker shoot

7D MK II je prvi Canonov aparat sa ovom opcijom koja nam pomaže ukoliko nam svjetla pod kojim fotkamo znaju zatreperit pa pri rafalnom okidanju može doći do podeksponiranja neke od fotografija. Ali ako ovu opciju stavite na Enabled, onda ćete i to izbjeći.

 

Tražilo

Kad sam prvii put zaćirio kroz tražilo sedmice koje ima stopostotnu pokrivenost malo sam zvjerkao okolo. Tu je šuma fokusnih točaka na koje nisam naviknut na mom 5D MK II, ona skala za eksponiranje nije više dole nego desno, a gore se pak vidi digitalna vaser vaga. Dakle cijeli show program se zbiva unutra.

 

GPS

Ovu opciju nisam previše isprobavao jer su me kolege upozoravali da npr. na 6D abnormalno brzo pocica bateriju, pa sam ga samo jednom probao upalit da vidim kako to šljaka. Upalio sam, okinuo fotku i ugasio no kod pregleda fotke nisam našao koordinate. Ali vjerojatno sam se trebao malo detaljnije poigrat time.

Za sada ću još uvijek GPS ukucavat u Photomechanicu.

 

Dupli slot za kartice

Za ljubitelje sigurnosti, filmaše i ostale tu su dva utora za kartice. Jedan standardni CF, a drugi za SD. Osobno više štujem Compact Flash kekse koji su mi malo robusniji od SD papirića, ali palac gore za dva utora.

 

USB 3.0

Za razliku od 5D MK III kod kojeg sam stvarno očekivao USB 3.0, a zaskočio me 2.0, ovdje su se inženjeri smilovali pa su stavili trojku. Možda se čini kao nevažna stvar na prvu loptu, ali za tethering je ovo itekako dobro došao upgrade, a nije na odmet ni ako prebacujete fotke preko kabla.

 

HDR

Ovaj aparat ima i nekakvu mogućnost automatske izrade HDR-a ali sam to jednostavno zaboravio isprobat iako me baš zanima na kaj to liči.

 

Video

Nemam pojma, ne zanima me, ali volio bih isprobati one slow motion fore koje nudi.

[separator type=’normal’ color=” thickness=’1′ up=’20’ down=’20’]

Na kraju balade

 

Druženje je bilo kratko i slatko. Za neki ozbiljniji osvrt trebalo bi više vremena, više raznih uvjeta testiranja kao i isprobavanje svih opcija koje 7D MK II nudi, volio bih isprobati i novije objektive, posebno 70-200 f/2.8 IS MK II, ali ovo je kako naslov kaže bio samo prvi susret i dojmovi tog susreta. Ako me zapadne još koji put budem updateao ovaj post sa novim saznanjima i testovima.

 

Cijena ovog aparata na hrvatskom tržištu je oko 13.000 kn što je odličan omjer cijene i kvalitete i ukoliko fotografirate sport, životinje u divljini, vrebate avione na ogradama aerodroma i sl. ovo je idealan aparat za vas.

 

Naravno može se iskoristiti i na drugim područjima, ali za sve gdje trebate brzinu fokusiranja, brzinu okidanja i dodatne milimetre bez da ugrožavate kvalitetu fotografije Canon 7D MK II je odličan odabir.

 

Za ovakve stvari je iznad njega tek 1Dx, ali on košta preko 40.000 kn, nema crop faktor i ima malo manje mega pixela.
Ako bi baš tražio kaj mu još fali, vjerojatno bi spomenuo Wi-Fi ili možda potpunu vodootpornost, ali to bi onda i više koštalo. Makar, za vodootporni aparat bi bio spreman uložiti i još koju kunu ako bi time izbjegao navlačenje vrećica za zamrzavanje u slučaju kiše i sličnih nepogoda.
Mogu samo odustat od traženja zamjerki i zaključiti da je ovo definitivno Canonov best-buy aparat ako ne tražite full frame.