Urbanovu solo karijeru nikad nisam pratio. Nakon Laufera to mi nije bilo to. Daleko od toga da je to loše, ali nije za moj gušt pa nemam ništa pametno ni napisati o svirci, a jučer je bio i prvi njegov koncert koji sam posjetio.

MSU je napravio odličan projekt sa koncertima na krovu muzeja. Dobar odabir bendova za subotnju svirku na neobičnom mjestu. Prvu subotu je svirao Rundek, pa Elemental, da bi jučer nastupio Urban, a slijede Gustafi i Bambiji ako se ne varam. Prostor odličan za ove vruće ljetne dane jer za razliku od zatvorenih smrdljivih klubova ovdje ipak dođe friškog zraka pa se to sve lakše preživi.

Kažu da je koncert bio rasprodan i da je većina prisutnih ljudi bila pravih obožavatelja pa se trebala stvoriti jedna intimnija atmosfera. I stvarno sve na finoj kulturnoj razini. Čak su se iz nekog razloga Urban i Sandi fino senzualno poljubili u usta. To je sada valjda fora. A fora je i da se Damir stalno drži za pišu kao Michael Jackson.

Prve tri ili četiri pjesme su odsvirali sa ogromnim platnom između pozornice i publike na kojem su se vidjele njihove sjene što je izgledalo dosta fora, sve dok to platno nije postalo ogromno jedro koje je u jednom trenu počelo padati na prve redove pa su tako od onda dva zaštitara stajala na 2 betonska bloka na nogama platna kako bi spriječili knockout prvih redova.

Kako su u publici bili hard core fanovi očekivao sam zborno pjevanje od početka do kraja, ali ništa od toga. To je primjetio i Urban pa je svako malo podbadao ekipu koja je jedino malo živnula na Budi moja voda, a ostatak sve kamilica.

Fotkanje je bilo dozvoljeno cijeli koncert pa nismo dobili živčani slom zbog tog platna. Također se moglo hodati oko cijele pozornice što je meni pozitivan novitet. Na žalost nisam iskoristio pogodnost fotkanja cijelog koncerta jer smo lovili vatromet na Bundeku, ali nakon par jednoličnih fotki vatrometa mi je bilo dosta žao jer sam vidio da se Urbanovcima poslije pridružio i Šerbedžija i da je koncert potrajao i tri sata.