Punk eksplozija u KSET-u. Tako bi se mogla opisati jučerašnja fešta koju nam je priredilo Hladno pivo u ovom malom klubu koji je naravno bio rasprodan za 7 minuta. Dugo su im prigovarali oni koji su ih slušali od prvog albuma i odrastali uz njih da su omekšali, komercijalizirali se, da to više nije punk, da nemaju snage… Dečkima je očito dopizdilo kukanje i odlučili su odgovoriti na najbolji mogući načim – sa 3 intimna koncerta radnog naziva Evo vam Džinovski!!! Plan je bio odsvirati cijeli Džinovski i većinu GADa uz elemente Desetke.

Iako ne mogu reći da mi je ovo Hladno pivo loše, to mi jednostavno nije to. Pamtim ih po ta dva odnosno tri albuma. Sjećam se i kupovine tog kultnog Džinovskog. Nisam ga kupio u real-timeu jer sam bio koju godinu premlad, ali to me nije spriječilo da ga kupim nešto kasnije iako sam imao izlizanu piratsku kazetu. Sa svojim srednjoškolskim frendovima sam nakon škole potegao put  utabane rute Prvomajska-Iz sve snage, naše male oaze na Trešnjevci. CD-e sam uglavnom kupovao preskakanjem ili smanjivanjem školskih obroka. Vjerojatno sam zato cijeli život ostao mršav jer albuma koje je trebalo kupiti je bilo puno, a novaca malo. Dočekali smo i Desetku, njihov treći album iako je to već bilo nešto drugačije. Neki su već tu odustali, a ja sam izdržao do Pobjede i tu je došlo do onog trenutka koji sam prije doživio sa Metallicom i Loadom.

Prije koncerta je oko KSET-a stajala neka čudna ekipa. Neki ljudi kojima nekako nije bilo mjesto prisustvovat ovom svetom događaju. Bile su tu curke u haljinama, roditelji s djecom od 7 godina, cura s tabletom i slični koji kao da nisu shvatili što će se ovdje dogoditi. Na početku sam se uplašio da će nastati stajačica kad sam vidio da ih je sve više. Ali na sreću to se nije desilo.

Nakon pola sata kašnjenja na pozornicu se penju Mile, Zoki, Suba i Šoki, bez scenografije, rasvjete, kostima, Dede, brass sekcije i bez prevelike najave i filozofije kreće pakao. Ovi iz gornjeg pasosa su se povukli sa strane i pola se KSET-a sa prvim taktovima Narcisodinih psa pretvorilo u mosh pit.

Mile je bio u totalnom elementu iako sam se malo bojao da će ovo napraviti tek toliko da ispune želje i da im se neda više svirat te stare stvari, ali ispalo je baš obrnuto. Činilo mi se da su sviralo za gušt i publiku i dali su sve od sebe da svima bude dobro. Naravno toj atmosferi je znatno pomogla i intima koju bend u KSET-u ima sa publikom je nema nikakve distance između njih. To nepostojanje distance je Mile u preko nekoliko navrata iskoristio za bacanje u publiku koja ga je zdušno provozala na rukama. Nizajući hit za hitom publika jednostavno nije imala vremena za odmor. Nije se moglo desiti ono što se desi na svakom koncertu, da atmosfera malo popusti jer Džinovski i GAD imaju samo hitove. To sam si  potvrdio kad sam shvatio da sam upravo otpjevao cijeli koncert od prve do zadnje pjesme.

Odličan je bio i trenutak kad je Mile iz publike povukao curu iz prvog reda koja je htjela do WC-a i zamolio ljude da ju odbace. Cura se bacila na masu ruku koja ju je ekspresno prebacila da se ne mora probijeti kroz gužvu.

Čak ni kraj koncerta nije bio standardan. Nije bilo klasičnog kraja, pa bis pa doma. Ovdje je bila najavljena Odjava programa, pa bis. Međutim bis je bio ajmo još jednu, pa još jednu i onda još dvije. Tako se Odjava programa kao sprdnja na mlade bendove bez dovoljno materijala za duži koncert odsvirala dva puta. Uvukla se tu i Svirka sa Pobjede da bi pravi kraj ovog genijalnog koncerta došao sa stojadinom odnosno 101.

Na razglasu je svirala Kad sunce opet zađe od Idijota dok se KSET polako praznio, a poznati pjevač Peđa G. nas je uz šank otpratio i sa refrenom Bi-ba-bam za tebe hej hej (Za tebe).

Iako inače ne fotkam klubove zbog straha za opremu ovo nisam mogao propustiti. Onaj službeni dio se i dalje sve na 3 pjesme pa gibanica, ali sva sreća nitko nas nije izbacio van pa sam se sa ruksakom i šulkolegom iz priče o kupovini Džinovskog povukao na sigurnu udaljenost s koje sam kasnije okinuo još nešto fotaka. I dobro da jesam jer s one tri pjesme nisam imao normalnu fotku. A ni ove nisu cvijeće jer fotke na ISO 3200-4000 nisu baš ono što volim, ali ispod jednostavno nije išlo. Međutim vidim da drugi kolege imaju puno normalnije fotke pa nemam baš neku ispriku.