Uz svu današnju tehnologiju vizitke mi se još uvijek čine kao zgodan detalj za prenošenje kontakt podataka.
Ne bavim se fotografijom 8 sati dnevno, odnosno fotkam amaterski i iz gušta, ali vizitke mi tu i tamo zatrebaju kada me neki navijač na ulici prije tekme pita gdje može naći fotke sebe i pijanog frenda koje sam upravo napravio ili kad se neki vozač u boksu želi fotkat pored svog auta i dobit fotku ili kad ti je na Nou Campu žao dečka iz Hondurasa koji nikako ne može napraviti normalan selphie sa mobitelom pa ga pofotkaš i kažeš mu da ti se javi na mail.
Zato je dobro imati taj komadić papira u torbi. I da ne diktiraš brojeve i slovkaš mail adresu.
Printanje vizitki ne bi trebala biti neka nauka. Staviš malo teksta i eventualno fotku, odabereš tiskaru i to je to. Ali na svojoj koži sam više puta osjetio da to nije samo tako. Tu akciju sam probao kod par naših većih tiskara i uvijek sam požalio.
Kao prvo meni ne treba 2000 komada nego 100 i već je tu pristup drugačiji. Nadalje ja želim dobiti većinu informacija bez da se dignem sa stolca odnosno želim puno toga naći na webu tiskare. Želim da su mi te informacije servirane, a ne da ih izvlačim.
Lagao bi kad bih rekao da se naše tiskare nisu modernizirale i da nemaju dobro odrađenih poslova, ali mi se nekako čini da je dug i mučan put do tog dobrog proizvoda. Trenutno imam otvoreno 6 tabova sa web stranicama naših poznatijih tiskara, neke od njih imaju respektabilnu tradiciju, ali ni jedna od njih mi ne daje neku jasnu informaciju o izradi vizitke, cijene, neke savjete, opise papira, jednostavan i privlačan način za opis tehnologije tiska… Godinama za vizitke piše uglavnom samo 300g kunstdruck mat ili glossy da mi se već bljuje. Da ne govorim da niti jedna tiskara nema mogućnost on-line kreiranja vizitki.
Jedna od njih mi je isprintala neke desete boje od onih traženih pa su se pravdali da svaki stroj printa drugačije i sl. da bi na drugom stroju ipak dobili onu traženu boju. Drugi su mi odrezali sa gadnim pomakom, treći stavili neku gadnu debelu plastifikaciju pa se moglo ubit čovjeka sa ćoškovima. Bilo je tu i problema sa preuzimanjem jer neke rade do 16h, a subotom ne rade itd.
Spas je došao u obliku poruke od frendice koja je nabasala na neku ponudu tiskare MOO čije je sjedište u Londonu. Bila je riječ o besplatnoj izradi i pošiljci 10-ak vizitki kako bi se upoznali sa njihovom kvalitetom i načinom poslovanja. Čim sam primio tu pošiljku znao sam da prekidam sve pokušaje izrade vizitki na domaćem terenu.
MOO ima gore spomenutu mogućnost on-line izradu vizitki sa hrpom gotovih prekrasnih templatea, ali naravno možete i sami napraviti svoj dizajn te ga poslati na izradu. Izrada je vrlo jednostavna i brza. U svega par koraka dolazite do gotove narudžbe za vizitku, a konačni rezultati su odlični. Zvuči kao naučna fantastika.
U međuvremenu sam primio mail od MOO-ovaca da imaju novi papir na kojem rade vizitke i da imaju i 25% popusta do nekog datuma. Odlučio sam isprobati taj papir i iskoristiti popust (koji inače svako malo imaju u nekom obliku).
Logirao sam se, kliknuo na link “Meet the Luxe family” da vidim kaj kažu o tom papiru i ubrzo krenuo u izradu narudžbe svojih Luxe vizitki. Riječ je o debelom debelom prešanom premium papiru od 600g. Također možete odabrati jednu od 4 ponuđene boje za sloj koji prolazi sredinom papira.
Zbog određenog fonta sam se odlučio na slanje gotovog dizajna koje se također vrlo jednostavno vrši step-by-step preko weba. Prvi pop up prozor vas upozori na dimenzije, PDF preset, rezne linije, i ICC profil, te također nudi gotov template za skinuti. U sljedećem prozoru dignete prednji dio vizitke, odredite orijentaciju pa dodate zadnju stranu. Sad dolazimo do još jedne odlične stvari, a nju ekipa iz MOO-a naziva Printify. To je opcija koja vam omogućava da svaka vizitka bude unikatna odnosno da na svakoj stavite drugu pozadinu bila to fotka ili neki dizajn. Idealno za fotografe.
Kad sam to sve poklikao dobio sam mail da je narudžba zaprimljena (i uplaćena). Par sati kasnije stiže još jedan mail (automatiziran) sljedećeg sadržaja “Hello again. This is Little MOO, the print robot that manages your order. I’m writing to let you know that we’ve successfully Quality Checked your order and found no problems at all. It’s now on its way to Big MOO for printing and packing.” Divotica.
7 dana kasnije stiže mail da su vizitke poslane, a 7 dana nakon toga odnosno danas mi zvoni poštar i donosi paket. Vizitke su upakirane u zgodnu kutijicu sa diskretnim otiskom MOO logotipa i web adrese, sa ljubičastom trakom i “pečatom od voska” sa natpisom Designed by MOO and you. Kutija je zatvorena sa magnetima što je još jedan zgodan detalj. Kada sam vizitku uzeo u ruku znao sam da sam konačno dobio proizvod kakav sam priželjkivao. Boje jako slične onome na monitoru, papir odličan, osjećaj pod prstima odličan.
Ta igra za 50 vizitki obostranog tiska u full coloru na 600g papiru i sa različitim pozadinama je u konačnici koštala 248kn sa dostavom. Možda se to čini puno za tako malo vizitki, ali za usporedbu stavljam cijenu od 178kn za 100 komada crnog obostranog tiska na 300g kunstdrucku omotanih u trakicu papira zalijepljenog selotejpom u jednoj našoj tiskari odnosno 485 kn u drugoj za isti dizajn, ali sa plastifikacijom i 350g papirom.
2 Comments
Odličan post! Nažalost, ako se naši trgovci i proizvođači ne prilagode, bye, bye… Od kada smo ušli u EU dobar dio stvari sam kupio u UK, a to uključuje i objektiv i Lee filtere (kojih by the way nema u Hrvatskoj) i sve to za 30% jeftinije nego kod nas.
Nino, Lee filtere ima Prizma po cijenama koje se ne razlikuju puno od britanskih.