Ovo će biti najkraći tekstualni izvještaj ikada. Nisam poznavatelj niti obožavatelj Skunk Anansie, benda zanimljiva imena, ali fotkati Skin, tu karizmatičnu pjevačicu nevjerojatnog glasa, me oduvijek privlačilo.

I eto, njihov posjet Šalati i obilježavanje 25 godina postojanja benda je bila idealna prilika da i njih stavim u portfolio. Veselilo me čuti i Dunju odnosno Loevly Quinces koja je nastupila kao predgrupa, ali s bendom (više o tome u sutrašnjem postu).

Prije koncerta organizator nam daje hint da će Skin u trećoj pjesmi uletiti u publiku pa da budemo spremni i za te kadrove. Nakon malo uštimavanja, čekanja mraka ili ko zna čega kreću prvi taktovi Charlie Big Potatoa i konačno shvaćam zašto treba imati pripremljene čepiće za uši na koncertima. Bas i sve ostalo je toliko jako da boli. Pluća se tresu, iz ušiju počinje curiti vosak. Svaki prolazak i zadržavanje ispred zvučnika je doslovno fizički bolno. Iza mene kreće za mene iznenađujući vrisak koji ne pamtim da sam čuo na koncertima koje pohodim, dakle curice su toliko vrištale da sam mislio da je negdje Justin Bieber ili tko je već popularan ovih dana. A kada je Skin primila mikrofon sve je eksplodiralo. Kakva žena, kakav vokal, kakva energija. A 5 banki je na grbi. Druga pjesma je jedna od onih koju valjda svi znamo Because of you da bi na I can dream došao i taj trenutak spuštanja niz stepenice, penjanja na ogradu i bacanje u publiku koja ju s oduševljenjem voza na rukama i vraća, a ona kao da sjedi u studiju nimalo zadihana nastavlja i završava pjesmu s kojom ujedno ovaj koncert završava za mene.

Naime fotografiranje iz publike nakon prve tri pjesme nije bilo dozvoljeno, pa smo morali napustiti Šalatu, spremiti stvari negdje i onda se vatiti. Ostavljanje opreme u autu mi naravno nije opcija, pa sam se brže bolje uputio doma.

Volio bih da sam ovo eksploziju energije mogao penzionerski pogledati negdje sa tribine jer ovo je stvarno bilo moćno bili vi njihov ljubitelj ili ne.