Nakon kvalifikacijske utakmice za Euro 2020 protiva Walesa u Osijeku Vatreni su morali odraditi i prijateljsku protiv Tunisa, u Dalićevom Varaždinu.

Utakmica je to koja se našima nije igrala, ali navodno ju je Uefa nametnula, pa se i to moralo odraditi. Varaždin je ipak nešto bliži od Osijeka pa sam se akreditirao jer eto, zašto ne bi malo stajao na zapari među komarcima, a poslije će se pokazati i na kiši.

U zadnjem postu sam dao mali Excel tutorial za organizatore, a sad evo jedan mali savjet. Zaštitari će vjerojatno zapamtiti još par stvari osim tu se može ili ne može. Npr. gdje je koji ulaz, gdje se što preuzima i slične sitnice. Mozak im neće eksplodirati, a posjetiteljima će biti lakše.

Po prvi put se na našem terenu igralo po novim Uefinim pravilima, a igralo se sli s Lukom na klupi, Rakitić je već u Osijeku bio bivši Vatreni pa me ludo zanimalo kako će se tekma razigrati.

Prvih par minuta sam pomislio da ću s 200 mm uspjeti i pofotkati nešto odnosno da će većina akcije biti pred golom Tunisa, ali oh zablude. 16. minuta Tunis vodi. Al ajde, budu se naši viceprvaci svijeta sabrali pa ćemo mi njima pokazati gdje im je mjesto. No prošlo prvo poluvrijeme, a mi im još nismo pokazali – ništa. Nema igre, nema fotki. Da me komarci nisu grizli moguće da bi zadrijemao na nogama.

Najuzbudljivije na utakmici je bilo u poluvremenu kada se teren navodnjavao, pa je jedna šprica izašla iz zemlje nedaleko od nas fotografa. Sve je bilo OK dok se nije počela okretati prema nama. U zadnjim sekundama upozoravam kolegi da zatvori laptop i bježimo se stisnut uz zid van dometa. No nismo svi bili te sreće. Jedan kolega je dobio besplatno tuširanje i pranje opreme i laptopa.

U početku nastavka je nekako Petković ugurao i taj gol izjednačenja, ali to je bilo to od Hrvatske. Vida je poslije igrao rukom, Tunis dobio penal, zabio gol i mučio Hrvatsku do kraja. Nije pomogao ni ulazak Modrića koji ne popraćen uz ogromne ovacije, igre jednostavno nije bilo.

Kraj nisam dočekao na terenu jer se nebo odlučilo otvoriti pa je bilo bežanije. No spasa nije bilo, kiša nije imala namjeru prestati padati pa smo do auta došli mokri do kože i tako lagano do Zagreba.