Oduševljen Nuspojavama, zadnjim albumom Majki, dao sam si u zadatak pofotkati ovaj koncert u Tvornici koji će poslužiti i kao kulisa za snimanje par spotova s ovog albuma.

Za Bareta i društvo i dalje vlada veliki interes pa je tako prostor Tvornice rasprodan, a brže bolje najavljena repriza na Šalati 1.6.2019. Karte jučerašnjeg koncerta nemojte bacati jer će vam vrijediti i kao upad na Šalatu.

Odličan album je zaokružen i odličnim coverom i promo fotkama koje je neočekivano snimio naš inače dokumentarni, ratni fotograf Zoran Marinović koji nije podbacio ni na ovom polju nego je dapače podigao album za još jednu stepenicu.

Nakon više od pola sata bauljanja autom oko Tvornice u potrazi za parkingom, kada sam konačno uspio u toj misiji na parkingu autobusnom kolodvoru čim sam se približio klubu, a bilo je već 22h kada je koncert trebao početi vidio sam nepregledne redove ljudi koji čekaju na upad.

Ne znam da li su ljudi krenuli ulaziti 5 minuta prije ili je negdje zapelo na ulazu, ali bilo je očito da će koncert kasniti barem sat vremena. Kada je koncert konačno počeo Majke su udarile odmah u glavu, s pjesmom koju su inače svirali kao zadnju ili na bisu – “Vrijeme je da se krene”. I mogu reći da je to bio pravi pogodak. Na introu pjesme bare je počeo bacati banane u publiku uz povike “viva la revolution” uz naravno odobravanje mase.
Uslijedila je “Ljubav krvari”, meni najbolja pjesma na albumu koja sa svojih studijskih 9 minuta jednostavno razvaljuje.

Nešto slabije prihvaćena “To nije igra” bila je i strogi kraj za fotkanje iz pita. Revni zaštitari kao da su čekali tu zadnju sekundu ne bi li dokazali svoju važnost, snagu i inteligenciju pa mi je propao pokušaj spremanje opreme u torbu u pitu jer je “gazda” morao mudro retorički pitati “Šta je, jel završila treća pjesma?”. Zajebane su te uniforme i značke, lupe čovjeku u glavu.

Zadnji puta sam ih gledao u MSU-u gdje su svirali u sličnoj postavi ako se ne varam koja i dalje zvuči dosta moćno.

Veliko hvala ide onom tko im je slagao svjetlo za koncert jer se konačno u klubu moglo napraviti super fotke jer je osim pozadinskog svjetla rokalo i prednje pa nije bilo one glupe kontre i tamnih faca koje i najmoderniji aparati jedva fokusiraju, a ISO probija gornje granice.

Za ovu prigodu sam posudio i 5D Mark IV (hvala kumić, kako si dobar si ti) na kojem sam imao 24-70 i 70-200 dok sam s 1DX MK II rokao fishem. Odlična kombinacija za fotkanje koncerata, pogotovo s ovakvim svjetlom. Foto pit je bio dovoljno širok što je isto za pohvalu, dakle ostaje još samo malo poraditi na pripitomljavanju zaštitara.

Bare je odličan model za fotkanje što zbog interakcije s ljudima pa čak i fotografima koje je sinoć grlio i ljubio, a što zbog tog specifičnog kretanja po sceni i izraza lica te naravno gluposti koje radi na sceni.

Ako bude vremena i slobodnog foto mjesta volio bih ovo ponoviti i na Šalati na friškom zraku i u malo manjoj gužvi.