Nakon euforičnog nogometnog ljeta iliti “ruske oluje” kako se pisalo po medijima uslijedilo je opraštanje nekih reprezentativaca od nacionalnog dresa i neizbježno slabljenje Vatrenih.

Prvi pravi test bio je na otvorenju nove Uefine umotvorine – Lige nacija u kojoj dijelimo grupu sa Španjolskom i Engleskom. Upravo nam je Španjolska u prvoj utakmici ove lige nanijela do sada najveći poraz u povijesti i to 6:0. Brzo smo došli od najvećeg uspjeha do najvećeg poraza. Ostalo je vidjeti da li je to bila samo kratkotrajna kriza koje su doživjele i veće momčadi od Hrvatske ili su zadnji trzaji ove generacije Vatrenih bili u Rusiji.

Iskupljenje se odigralo u Rijeci na Rujevici gdje smo dočekali nabrijanu Englesku željnu osvete za ono polufinale.

Kako to već biva s našom repkom nikad ne znaš da li će igrati pred praznim tribinama ili će se skupiti nešto ljudi. Na žalost repriza polufinala se odigrala pred praznim tribinama. Kazna je to koju smo zaradili još 2015. zbog onog kukastog križa na Poljudu, čisto da se ne zaboravi. Bravo UEFA za ovakvo kažnjavanje, stvarno ima smisla kazniti sve ljude zbog jednog idiota. I stvarno ima smisla igrati pred praznim stadionom, jako je to poticajno – sve za sport.

Inače ovaj format Lige nacija nije baš nešto prihvaćen niti od igrača pa ju je tako i Lovren pokopao riječima “za ove utakmice uopće nema razloga” iako su one dio kvalifikacija za Europsko prvenstvo.

Dakle u tom čudnovatom natjecanju sudjeluje 55 reprezentacija koje su podijeljene u 4 grupe, unutar grupe, igra svatko sa svakim doma i u gostima, zadnji otpadaju, prvi idu dalje, pa….ma nemam pojma, nisu normalni, evo video pa ćete možda lakše shvatiti

Hrvatska je od polufinalne postave na Rujevici ostala bez Mandžukića, Subašića, Vrsaljka, Brozovića i Strinića što i nije baš neka sreća niti je obećavalo reprizu konačnog rezultata.

Sve u svemu atmosfera nije bila najbolja. Prazan stadion, osakaćena repka, bolan poraz od Španjolske, nezainteresiranost igrača za ovim utakmicama, sve to nije pogodovalo nogometnom spektaklu kakvog smo željeli u utakmici protiv Engleske. Inače ovo je Engleskoj prvi nastup u povijesti da je igrala pred praznim tribinama. Tome se nisu mogli načuditi niti njihovi navijalči koji su unatoč tome došli na Rujevicu i tekmu gledali sa brda pa se čulo i lagano navijanje, a ne samo razgovor između igrača i trenera. Naših navijača naravno nije bilo gore.

Ta učmala atmosfera izrodila je i učmalu utakmicu bez pogodaka i nekih ludih akcija. Bolje je to nego da su nas nafilali kao Španjolci, ali ne bi bilo na odmet više akcije.

Kako sam više puta spomenuo da mi je malo dosadilo fotkanje nogometa sa 200mm tako sam pokušao od našeg Canona rentati 300mm f/2.8 da se sav taj trud odlaska do Rijeke isplati barem sa solidnim fotkama. No kako su mi lijepo u Canon Hrvatska odgovorili, trebao sam planirati posudbu dosta ranije jer objektiva nema previše. Tako da kifla. Uskočio je kolega sa 400 f/5.6 tako da ništa od lijepog bokeha, ali barem sam malo dalje mogao dobaciti. Naravno i ISO je fasovao, ali ipak Rujevica ima bolje svjetlo od Maksimira pa sam preživio.