Nakon kratkog sessiona Boroše uputili smo se na drugu foto lokaciju u Bedenicu, općinu vrijednih ljudi u kojoj kažu da skoro i nema nezaposlenosti. Imaju oni i motocross stazu Borje koja je i bila naš cilj. Vozilo se Prvenstvo Zagorja pa smo išli pogledati kak se diže prašina u Bedenici.

Stigli smo taman na start MX2 u prvoj vožnji, uletili u stazu ko muhe bez glave ne znajući gdje i kako, gdje je najbolji skok, najatraktivniji zavoj, ali staza je “otvorenog tipa” pa su svi jurcali okolo i stajali unutar same staze i zavoja što je veliki plus za fotkanje. Lako se mijenja pozicija i tijekom utrke, a pogotovo u pauzi između njih.

Nakon tog vatrenog krštenja završila je prva vožnja pa smo brže bolje pobjegli u hlad na brainstormanje o tome gdje će biti sunce, gdje je start, kako kaj ufotkati, ko će uzeti koji objektiv da bi početkom druge vožnje svi bili svugdje sa svim objektivima. Mene je još jednom ugodno iznenadio 400mm f/5.6 koji se stvarno dokazao kao koristan lagani objektiv odličan za ovakve aktivnosti sa dovoljno svjetla. Hodanje sa 400mm f/2.8 bi mi bilo nezamislivo.

Osim njega koristio sam apsolutno svu artiljeriju koja mi je bila u torbi, dakle 17-40mm, 35mm, 70-200mm i 135mm. Bilo je dosta vremena i prilika da se sve isproba i zato galerija puca po šavovima.

Pusa meteorolozima. Ne znam kako bih živio da nisam zgorio i preznojio se ko svinja koja je očekivala kišu, a ne pržionu. A kada se na znojnu njušku zalijepi dignuta prašina maksimum sreće je dostignut.

Napominjem da svaki mudrac koji kaže kako imam puno prašine na senzoru mora ubaciti 5 kn u moju škrabicu.