Konačno smo doživjeli da rukometna utakmica ispuni Arenu i da se čuje i navijanje više od onog isforsiranog uz voditelja. To čudo je uspjelo prijateljskoj utakmici između Hrvatske i Slovenije koja se nakon ljubljanskog neriješenog susreta (nakon poništenog pobjedničkog gola) nabila s još više emocija pa je gornji ring Arene podijeljen navijačima da ne zjapi prazan i jer je svako grlo važno u ovakvom susretu, koliko god imao prefiks prijateljska. Mislim da je službena brojka popunjenih mjesta bila oko 14500.

Prije same utakmice je priređeno zagrijavanje i nabrijavanje kroz što bi se reklo igru, pjesmu i ples. Tako su nas ne smjene zabavljale cure i dečki iz Plesnog studija Escape, pa Zaprešić Boysi sa naramkom svojih navijačkih budnica, da bi na kraju ulazak igrača bio popraćen sukljanjem vatre i bljeskovima reflektora što već neko vrijeme nismo vidjeli u Areni.

Kako je utakmica odmicala dalo se naslutiti da tu neće biti ništa od prijateljstva. Mlatilo se naveliko s obje strane, padali su crveni kartoni, klupe su skakale, niti jedna reprezentacija nije otišla na preveliku gol razliku pa je cijelo vrijeme bilo napeto. Atmosfera se zahuktala i Alilovićevim obranama pogotovo kad je skinuo dva sedmerca.

Naši navijači su tako u grču bili skoro do zadnje minute, ali su Vori i Ćupić osigurali mirne zadnje sekunde u kojima su Slovenci samo smanjili poraz na 21:20.

Na utakmicu sam hrabro došao sa malom torbom u kojoj sam imao samo 135icu i 35icu i nisam pogriješio. 70-200 sve rjeđe stavljam, pogotovo otkad sam popravio manualni fokus i dodatno naoštrio 135icu. Iako 70-200 daje veću fleksibilnost i raspon ipak su mi bokeh i boje puno draže na onom genijalnom laganom objektivu. Dobro, kolega je dobacio i 300 mm pa je bilo šteta odbiti.

Bila je ovo zgodna uvertira i pozivnica za nadolazeće europsko rukometno prvenstvo EHF Euro Croatia 2018 koje će se odigravati u Splitu, Poreču, Zagrebu i Varaždinu od 12. do 28. siječnja 2018.