Konačno utakmica nogometne reprezentacije pred publikom i to odmah pred punim stadionom. Otvorila se čak i gornja zapadna tribina zbog velike potražnje. Iako je smiješno da se inače uopće govori o punom stadionu dok ti je jedna tribina na pol prazna. Zanimljivo je i to da ta tribina nema WC pa se ovi odozgo spuštaju na zapad dole i tamo obave svoje potrebe. Ali je u ovoj utakmici to predstavljalo sigurnosni rizik pa su valjda instalirali kemijske WC-e. “Smejem se, a plakao bi”.

Kad smo kod sigurnosnih rizika ova kvalifikacijska utakmica za FIFA 2018 Svjetsko prvenstvo u Rusiji je bila proglašena kao ona visokog rizika. Danima su mediji pumpali dogovorene okršaje hrvatskih i ukrajinskih navijača, pa prekid utakmice, pa ne znam kakve sve horore. I na kraju sjedim na kavi pored stadiona i svako malo gledam hrpe ukrajinskih navijača kako glavinjaju među našim ljudima i traže svoju tribinu. Bez ikakvog incidenta. Pjevaju oni nama, pjevamo mi njima. Baš onako kako i treba biti. Da, negdje okolo je bio raspoređen nevjerojatan broj policije kao i zaštitara po stadionu, ali da su se navijači htjeli pobiti mogli su to učiniti u bilo kojem trenutku.

Kad smo kod broja policajaca reći ću samo da smo na izlasku sa stadiona koji ima oko 200 m (pogledah na Google maps) prolazili pored policijskih vozila koja su sparkirana na obje strane, pa računajte koliko ih je bilo.

Na svu sreću ljudi su na utakmicu došli zbog normalnijih pobuda. Poslije utakmice se komentiralo i kako se moglo unijeti bilo kaj od pirotehnike da se htjelo unatoč ako sam dobro shvatio trostrukim provjerama. Čak se i Šukerov auto detaljno sa psom pregledavao pri ulasku u stadion.

No nekako sam uvjeren da su ljudi htjeli napravit sranje da bi ga napravili. Mislim da pravih huligana/kriminalaca nije ni bilo na stadionu. To se moglo vidjeti i po navijanju što god novine pisale o savršenoj atmosferi na Maksimiru. Da, bila je savršena jer nije bilo izgreda i glupih pjesama i vrijeđanja, ali izostalo je i ono pravo bodrenje od kojeg se 90 minuta trese stadion.

Utakmica puno življa u prvom poluvremenu kada je odličnom akcijom Modrić-Rakitić za Kalinića pred kraj uspio zabiti prekrasan gol za 1:0, a taj rezultat je ostao do kraja jer su naši u drugom poluvremenu malo popustili i nije bilo prave dinamične igre.

No pobjeda je pobjeda i idemo dalje skroz do Rusije.

P.S. Pozdrav ekipi koja radi na rasvjeti stadiona. Vole vas vaši fotografi!