Zbog para čini se završava Medveščakov četverogodišnji izlet u KHL. Dugovi su se navodno vukli još iz EBEL-a, pa je uletio KHL i Gazprom, pa su se krpali zaostaci, ali stvarali i novi dugovi, pa je pred kraj nastalo rasulo, igrači odlaze i dolaze, treneri se mijenjaju kad se baš ne bi trebali, novih sponzora odnosno novih financijskih priliva nema, dolazi čak i do nesuglasica s navijačima…

I tako su Medvjedi jučer odigrali zadnju tekmu na domaćem ledu protiv Vitjaza iako nije trebala biti zadnja, ali je tekma sa Slovanom prebačena u Bratislavu i time je KHL priča završena. Iako nisam pratio ne znam kolko tekmi, na oproštaj sam morao doći, a čini se da je tako mislilo i oko 5000 ljudi jučer u Domu sportova. Zadnje tekme nisu imale toliku posjećenost, ali nije niti za očekivat konstantnu stopostotnu ispunjenost za intenzitet tekmi koje se igraju u hokeju, većina u radnom tjednu. Pogotovo kada ljudi osjete tu lošiju vibru koja se u zadnje vrijeme stvarala.

Osvrnimo se samo na Dinamovu Ligu prvaka i tu posjećenost. KHL u Zagrebu je prema tome mila majka.

Bilo kako bilo i za mene dalje nema bolje sportske zabave od Medveščakovih tekmi. Red dinamičnog agresivnog sporta, red rock koncerata u prekidima, red pjesme s tribina na kojima nisu razni plaćenici i idioti i zabava je garantirana. Di još možete vidjeti i čuti u prekidu intro Iron Maidenovog Troopera, a onda s tribina nastavak na bubnju i urlik navijača “You’ll take my life but I’ll take yours too, You’ll fire your musket but I’ll run you through”. 

Izgubili su jučer Medvjedi od Viteza s 3:5, ali su za led imali samo 13+2 igrača dok su gosti imali 22 i to ih je ipak slomilo iako su u jednom trenutku imali 3:3.

Ne znam kamo i kako će Medveščak dalje, ali nadam se da će hokej i dalje živjeti u Zagrebu u bilo kakvom obliku.