“Drusany sjedi, evo ti jedinica“, toga sam se naslušao, ali da ću dobiti i Canonovu jedinicu e tome se nisam nadao. Ali eto, desilo se i to.

Jednom davno reče onaj Crnogorac “Boj ne bije svijetlo oružje, već boj bije srce u junaka” i utisnu nam tu mudru izreku u podsvijest. Tako se često njena parafraza mogla čuti i u foto krugovima usmjeravajući naš fotografski fokus na samu vještinu i znanje, a ne na bolju, noviju i skuplju opremu.

U fotografiji je najbitnije svjetlo, pa naše znanje ukroćivanja tog svjetla u neki pravilan kadar, a onda slijede ostale fotografske začkoljice. I sve to stoji jer za dobru fotku vam ne treba najnoviji i najskuplji aparat niti će vas novi objektiv učiniti boljim fotografom, ali znate kaj… svi ti foto gurui koji nam toliko pričaju o tome imaju foto opreme u vrijednosti garsonijere u centru Zagreba. Ili su otišli u drugu krajnost pa fotkaju na cipelu koja je pretvorena u cameru obscuru pa briju na “umjetnost”.

Da, odlična fotka se može okinuti i mobitelom, ali ako ne želite pecati za dobrom fotkom, ako ne želite imati puno škarta, ako nemate vremena čekati na taj jedan dobar ulov, ako ne želite strahovati od 2 kapi kiše ili propuštati hrpu prilika zbog sporog fokusa, “prekratkog” objektiva i sl. onda jednostavno kupite novi, bolji, skuplji aparat i pripadajuće điđe i baje.

Odluka

Tako sam ja planirao kupiti 5D MK IV kao što sam nedavno i pisao, ali me cijena neugodno iznenadila pa sam kao profesor Baltazar razmišljao i razmišljao i dosjetio se. Kupit ću 1DX MK II!

Kako sad s petice na jedinicu pitat će se svaki normalan čovjek, a stvar je u biti vrlo jednostavna. Ako pogledate moju galeriju vidjet ćete da nisam baš specijaliziran za određeno područje. Uz nekakve statične eksterijere, interijere ili prirodu volim fotkat i vrlo dinamične stvari poput sporta ili pak svjetlosno zahtjevne i također dinamične koncerte, lovit klince u njihovim ludorijama itd. Dakle fotkam sve i svašta i tražio sam aparat koji će mi pokriti sve moje potrebe i našao ga u obliku 1DX MK II.

Vaganje

Foto: www.usa.canon.com

 

Prvi uvjet mi je bio full frame senzor. Otkad sam prodajom 7D i kupovinom 5D MK II prešao na FF nisam pomišljao o povratku na crop iako sam se jedno vrijeme uvjeravao da ću biti na kombinaciji 5D za većinu stvari i 7D MK II za sport.

Volio bih da su na jedinicu stavili malo više od ovih 20 megapixela no to bi vjerojatno utjecalo na druge performanse pa ajde…izdržat ćemo nekako.

Druga stvar je brz i precizan fokus. Želim pouzdan fokus u jurnjavi, u mraku, pod šugavom rasvjetom  – svugdje.

Treće želim visoki ISO i što manji šum. Kada se taj zahtjev prebaci u stvarni život želim dobiti čistu fotku na barem 1/1000s pri f/2.8 – na Maksimiru. Puno puta sam u blogu spomenuo da je kod nas jedino dobro svjetlo u Areni dok je sve ostalo mučenje i zato treba neki alat koji će ublažiti agoniju Doma sportova, Mladosti, Cibone…

Brzina okidanja je bila sljedeća stavka i tu je 5D MK IV počeo gubiti bitku u mojoj glavi. 7 u odnosu na 14 FPS je bio veliki uteg na strani 1DX MK II. Za sport ovo je apsolutno must have. Da se razumijemo, fotkao sam ja i na film, stajao na raznim zavojima rallya i čekao taj jedan trenutak okidanja, ali sam okidao i s malo bržim strojevima i glupo bi bilo praviti se kako brzina nije bitna. Fotkajući razne tekme izgubio sam bezbroj dobrih fotki zbog sporog okidanja ili fokusa. Tak da fala lepo, ne bi ja više tak.

Da bi ugoda bila još veća u jedinicu su uz obični Compact Flash stavili i CFast utor koji uz odgovarajuću karticu omogućava 170 fotki u komadu – u RAW-u!!! dok rokanje u JPG-u ograničava samo veličina kartice. Bolesno. Na žalost petica iako je novija nije dobila mogućnost umetanja CFast kartica. No ima i jedna loša stvar kod tih ultra brzih kartica, a to je naravno cijena. Tako ćete za 64 GB jurnjave morat pljunut 2700 kn i uz njih dodati i 520 kn za čitač koji će provariti tu karticu. Tu sam na trenutak pomislio da mi se sreća malo osmjehnula jer je Canon imao nekakvu akciju da uz kupovinu jedinice pokloni i ovaj borbeni paketić. Kako mi se sreća ipak nije nasmijala  pročitajte u odlomku Kupovina.

Nadalje, treba mi aparat koji neće krepat od neke normalne kiše, snijega, prašine i ostalih nepogoda. 5D nije baš od šećera i neće se otopit od par kapi kiše, ali nikad mi nije bilo svejedno. Uvijek sam ga brže bolje skrivao pod jaknu ako je pala jača kiša ili omatao u razne folije da ne bi bilo nismo znali. 1D ima malo jači Weather Resistance pa ne bi trebalo biti grča u želucu ako se nebo malo smrkne.

Kažu da je kod 5D MK IV dinamički raspon čudo, ali vjerujem da će i ovaj kod jedinice poslužiti iako je navodno Nikon/Sony još uvijek bolji na tom polju. Makar na službenom D810 ne vidim neku veliku prednost.

Na svom starom 5D MK II sam u 4 godine korištenja natukao jedva nešto više od 100.000 okidanja, nisam mijenjao shutter tako da se tvorničkih 400.000 okidanja kod 1DX MK II čine dovoljno za sljedećih 4-5 godina rokanja nakon kojih ću ako samo to bude problem rado promijeniti shutter.

Video na aparatu je nešto što me najmanje zanima, ali ću ga sigurno koristiti za neke manje stvari. I  tu je 1DX bolji od 5D jer snima 4K na 60p, a Full HD ide na 120p dok je petica ostala na 30p za 4K odnosno 60p za Full HD.

5D MK IV je pokušao napraviti hype od Dual Pixel RAW tehnologije koje nema kod jedinice, ali koliko sam vidio na raznim primjerima to su toliko mikro poboljšanja u obradi da mi nije nikakav game changer i ne plačem za tom opcijom kod jedinice.  

Cijena je visoka, razlika u cijeni velika, ali MK IV je velika investicija koja ne bi riješila sve moje želje pa sam išao na sve ili ništa. Vrijeme će pokazati hoću li požaliti. BTW pratite ovaj blog, možda se pojavi povoljan 1DX MK II na prodaju :)

Evo jedan kratki video sa svim divotama

 

Kupovina

E da…stara priča koja se ovaj put dodatno zakomplicirala. Dakle cijena vani je oko 4500 kn manje. Ali ne svugdje nego u Engleskoj. Cijene po ostatku Europe su otprilike kao kod nas. Kako to nije mala lova svim silama sam pokušao nabaviti aparat iz Engleske, ali stvar nije tako jednostavna. Gledao sam isključivo provjerene, sigurne, normalne dućane sa stvarnom adresom i nekom normalnom reputacijom. I kod svih je cijena bila ista i aparat je bio na lageru. No prvi problem je u tome kaj ne dostavljaju u Hrvatsku nego samo po otoku. Onda sam htio da mi pošalju na londonsku adresu od obitelji pa da mi oni šalju u Hrvatsku DHL-om. Ali ni to nije samo tako jer se plaća karticom koja je izdana u Hrvatskoj, a dostava je na englesku adresu pa se onda valjda zbog sumnje na ukradenu karticu stvar komplicira odnosno ne žele to izvesti bez neke dodatne provjere koja se otegne, upleteno je podosta papirologije i nije sigurno da će se kupovina na kraju odobriti. A tu je i problem limita na MasterCardu jer jelte ne može se baš samo tako provući ta cifra. Onda bi vam banka trebala privremeno dizati limit za tu uplatu. A da bi Master mogao proći trebalo bi i neki kredit dignut prije toga. I tak sam ja odustao od tih zavrzlama i odlučio se za kupovinu kod nas što znači ili KSU ili Anigota .

Otvorim ja stranicu od KSU-a, a tamo me dočeka obećavajući tekst “KSU d.o.o. je vodeći Canon partner u Hrvatskoj i jedini smo koji Vam može ponuditi kompletnu paletu Canon proizvoda, od digitalnih fotoaparata…”. Sav poletan kliknem na DSLR aparate ne bi li naručio svoju jedinicu, a na listi navedeno ravno 11 aparata i to sve redom delicije poput 1300D ili 100D. Niti jedan full frame. A  od tih 11 ponuđenih samo 4 na lageru. Ako vodeći Canon partner u Hrvatskoj ima ovako “bogatu” ponudu, kakvu tek drugi imaju. Ali ipak pošaljem ja ljudima mail da nije možda neka greška, da se nije web srušio, da ih nije hakiralo, UDBa, svemirci, ORJUNA, kaj ja znam. Brzo sam dobio i odgovor na moj upit i kaže ovako “Poštovani, Nemamo u ponudi traženi aparat.” Nisam ih više htio smetati da se ne pretrgnu od dopisivanja i ponuda pa sam odlučio tu crkavicu udijeliti nekom drugom.

Druga stanica Anigota. Kliknem na web nađem aparat, nađem cijenu, ali nema ga na lageru. Zbog prijašnjih iskustava koja su se svodila da nešto naručim pa to dolazi, pa onda još malo dolazi, pa samo što nije došlo, bojao sam se da se to opet ne ponovi, ali nisam imao izbora pa sam dogovorio da me se stavi na listu čekanja i obavijesti kada aparat dođe da odradimo plaćanje. Obećano je da će aparat doći za cca 30 dana, ali eto desilo se da je došao za 2 tjedna. No sve naravno ne može biti superiška jer zašto bi bilo jednostavno kad može biti komplicirano. Naime kako mi je uvijek sumnjivo da se meni sreća smije prije narudžbe sam zamolio u Anigoti da mi potvrde informaciju da se uz aparat dobiju i CFast kartica i čitač gratis, poslao i link na kojem sam to vidio i kaže čovjek “i kod nas uz aparat dolazi CFast kartica + reader“. Rekoh ajde barem nešto dobijem uz takvu cifru, znate ono kao kad ti trgovac uz novi auto ubaci tepihe “gratis” pa ti je nekako lakše pljunut tu lovu. Kada je aparat stigao u dućan zamolio sam čovjeka da mi još jednom potvrdi taj darak od Canona jer nekako ne vjerujem u besplatne stvari, ali kad je otvorio kutiju ostao on iznenađen jer u pakiranju nema niti čitača niti kartice. Dakle prije kupovine se nudi nešto što u konačnici ne dobiješ, a to nešto košta oko 3200 kn i jedan je od razloga zašto odabereš ovaj dućan koji to nudi umjesto nekog drugog koji to nema. E sad da sam imao ikakve alternative odustao bih od kupovine jer ne volim kad me se pravi budalom. Ali očito da se kod nas kupcima olako daju neprovjerene informacije s direktnom štetom po kupca i nikom ništa.

Kada sam pošteno platio aparat prodavač se ispričao jer nemaju veliku vrećicu za taj aparat. Nije to ništa strašno, ali vani je padala kiša i baš mi se nije šetalo okolo s kutijom bez ikakve zaštite pa smo tako najskuplji Canonov DSLR zamotali u rastrančiranu manju vrećicu i oblijepili selotejpom.

E da, u kutiji nisu bila niti uputstva na hrvatskom jeziku, kaže prodavač “dobit ćemo kasnije“. Zanimljivo je kako me frend kroz smijeh pitao da li sam dobio uputstva na hrvatskom. Prvo nisam skužio foru, pa mi je morao objasniti da kad god je tamo nešto kupio nije dobio uputstva na hrvatskom i da je uvijek bilo ovo “dobit ćemo kasnije”. Neću dramiti niti oko toga jer su mi dovoljna na engleskom, ali valja napomenuti da zakon kaže: “(2) Isprave iz stavka 1. ovoga članka moraju biti napisane jasno, vidljivo i čitljivo na hrvatskom jeziku i latiničnim pismom.” Tek tolko da se zna.

Još jedna nejasna stvar koja nema direktno veze s Anigotom je garantni rok. Dakle Canon na svoj flagship daje garanciju samo godinu dana. Toliko su uvjereni u njegovu kvalitetu i izdržljivost da daju najmanji mogući garantni rok. Voli i Apple radit takve svinjarije i razni drugi proizvođači, ali mislim da ovaj aparat mora doći s 3 godine garancije po defaultu. Tu se Anigota malo isprsila pa su o svom trošku digli to na 2 godine garancije.

Da zaključimo priču oko kupovine. Platiš cifru dobrog polovnog auta, a ne dobiješ ni obećanu karticu i čitač, ne dobiješ niti uputstva na hrvatskom, pa čak ni vrećicu. Jednostavno je zadovoljstvo kupovat u hrvatskim dućanima. Ne znam jel bi se smijao ili plakao. Da sam uspio platiti u londonskom dućanu aparat bi me koštao 4500 kn manje i dobio bi karticu i čitač vrijedne oko 3000 kn, dakle 7500 kn manje nego kod nas. Čarobno, zar ne?!

Prvi dojmovi

 

Nakon što sam kutiju oslobodio spomenute rastrgane vrećice ugledalo me veliko crnilo s diskretnom fotkom aparata. Otvaranje same kutije nije doživljaj kao kod Apple proizvoda, pa sam brže bolje pobacao sve da primim tu igračku u ruke.

Foto: www.usa.canon.com

Prvi kontakt je dao naznake povećanja grbe jer je malo teži od moje petice pa kad se našerafi i objektiv i objesi oko vrata bit će grbavljenja.

Onda gledam u taj dupli ogromni punjač i veliku bateriju pa tražim di bi ju zgural. Nema vratašca nikakvih,  sve nešto gumirano. Izvadim jedan kraj te gume i to je to. U to se gurne baterija koja ima i poklopac na sebi pa se zaključa. Malo čudno, al OK.

Sad treba i karticu gurnut. Ovu običnu jer jelte CFast nisam dobio. Pokušavam otvoriti vratašca kao i na svakom aparatu koji sam do sad imao u rukama al vidim da nejde. Neću silit da ne potrgam pa gledam po toj hrgi di je kaj i nađem neko čudo koje se malo digne pa okrene i hop otvori se rupa za kartice. Kad smo to riješili krenem letit po izbornicima i odustanem. Za ovo će trebati malo više vremena.

Foto: www.usa.canon.com

 

Podesim osnove i konačno okinem….rafalno. Frrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrr…. Rita jadna zinula, a tata se glupavo nasmije. To je to.

Ode baterija na punjač kako bi bila spremna sutra za rukomet, a do onda ću valjda i manual malo uspjet prolistat (ovaj na engleskom).

Došla tekma, a ja naravno ništa nisam stigao prolistat. Ali po navici stavljam AI Servo, dižem fokusnu točku jer sad konačno mogu stavljat i ostale, a ne samo središnju, provjeravam da sam na manuali u RAW-u i krenem rokat. I opet sam sebi klimnem, to je to. Trebalo bi još srediti objektive, malo ih servisirati ili kalibrirati za neki savršeni učinak, ali sada iz svakog napada ili okidanja samo biram da li ću ovu ili onu fotku. Ne molim boga za barem onu jednu oštru i suvislu.

Ista stvar i drugi dan na hokeju. Znači oba brza, dinamična sporta gdje je skoro uvijek dosta ljudi u kadru, ali ovo čudo fokusira za poludit i drži taj fokus cijelo vrijeme jurnjave.

Visoki ISO je rekao bih odličan. Da ne pričam o ovom ili onom evo jedan primjer na ISO 8000, resize i 100% crop.

 

 

Probao sam malo i video snimiti i sad to konačno ima smisla s fokusom koji prati objekt snimanja. A super je i taj dio sa touch screenom kad pikneš kaj hoćeš da je u fokusu.

Minusi

Da ne bi samo hvalospjeve slušali evo i par stvari koje nisu pravi minusi nego eto, ja bi to malo drugačije.

LP-E19 baterija je po papirima dostatna tek za nekih 1200 okidanja. Za stroj s ovolikom rafalnom moći ovo je sramotno mala baterija. Meni će biti dostatna za snimanja, ali Nikon D5 okida 3780 fotki  s jednom baterijom što je tri puta veći kapacitet. Nije mala razlika i Canon bi se trebao zamisliti.

Dodatno na kapacitet, njegovim padom ispod 50% padaju i FPS što također nije sexy.

Za ovako visoku cijenu aparat mogli su dodati i jednu ekstra bateriju kad već nije ova dovoljnog kapaciteta, ali nisu pa ćete tako morati dodati 1200 kn za još jednu kao backup.

Canon je također odlučio kako u svoju perjanicu neće ugraditi Wi-Fi dok ga je stavio u npr. 6D koji je 4 godine stariji aparat niže klase. I onda još za dodatni modul koji strši iz aparata traže oko 4000 kn. Volio bih spojiti iPhone ili iPad za snimanje videa, ali ne pada mi na pamet kupovat to čudo za te novce.

Grip svi vole, dodatno ga plaćaju i ne mogu zamisliti fotkanje bez njega. Ali ne i ja. Meni je to samo smetalo. Imam manje ruke pa mi ne fali tolko mesa dole na aparatu, portretno okidanje radim rotacijom ne skidajući prst s okidača, a ne uz premještanje na okidač na gripu. Kad aparat visi s vrata, puno  mi je draže bez te grbe na želucu. A neki dan sam otkrio da je i mjesto u manjim torbama problematično. Aparat s gripom je dosta visok i ne ulazi baš u moj Manfrotto MiniBee-120 PL kako bih želio na gornjoj strani nego sam ga morao zarotirat i premjestit neke stvari da bi uopće mogao zatvoriti torbu. To naravno nije pravi minus aparata, ali je ovo s torbom dosta problematično.

No ima i jedan detalj koji mi stvarno radi probleme, a to je kotačić na gripu. Kako fotkam u manualnom modu on ima funkciju promjene ekspozicije. I sve bi to bilo fora da se on ne znam ni sam kako više puta tijekom utakmice sam okretao. Odnosno vjerojatno se uz jaknu pri dizanju i spuštanju uspio okrenut. Trebalo mi je da skužim kaj se zbiva jer nisam šerafio ekspoziciju a vidim malo malo pa mi fotke čudna. Onda vidim kriva ekspozicija, a nisam ju dirao. Nakon kaj sam skužio da se ovaj gad okreće iskoristio sam uključ/isključ prekidač i riješio problem.

Sigmini objektivi mogu biti problematični na jedinici. Imam samo jedan i to 35mm i on je zahvaćen tim problemom. Ne znam da li je to stvar objektiva ili aparata ali se očito baš ne vole najviše na svijetu. Sa našerafljenom Sigmom sam dobio neke čudne krugove preko fotke. Kad sam vidio na displayu sam mislio da je to neki feature samog aparata. Onda sam prebacio na komp i eto ih opet. Na jebenoj fotki! No samu u JPG-u, RAW je oslobođen toga. Nakon toga mi je zazvonilo da sam prije negdje čitao o tom problemu pa sam opet otišao u ordinaciju dr. Googlea i našao rješenje problema. U aparatu treba ugasiti automatsku korekciju vinjetiranja i to je to. Navodno i 5D MK IV ima iste probleme pa se nemojte odmah uspaničariti.

Ovako to izgleda da ne mislite da izmišljam :)

No da ne drvim više, još je puno testiranja, podešavanja i fotkanja pred nama, ali na prvu ovo je fakat bolesno dobro i jedva čekam nadolazeće avanture. Još nas čeka jedna tekma Dinama i Lige prvaka, Hrvatska igra protiv Islanda na praznom Maksimiru, također je tu i rukomet, stiže i svinjac u Svetoj Nedelji odnosno Santa Domenica Rally, a ako nađem gdje se šalje zahtjev za finale Davis cupa možda odem i na to. Do kraja godine ćemo vidjeti kako će se ponašati i po londonskim ulicama.

Eto, snovi se nekada mogu i ostvariti :)