U nedjelju je došlo vrijeme da se oprostimo od naše prekrasne kućice u Provansi i krenemo doma. Odnosno krenuli bi doma da se nismo zbrcnuli i odlučili produžiti godišnji za još jedan dan na azurnoj obali.

Zaključili smo da bi bilo šteta propustiti to čudo kad nam je već na putu prema doma, malo bi skratili i put, a izbjegli bi i vikend gužve.

I tako smo pokušali uzeti još jednu kućicu ili stan preko AirBnB-a, ali ljudima se baš ne isplati rentati na jedan dan pa nam je to propalo tako da smo se odlučili za neki jeftiniji hotelski smještaj. Tražili smo prvo ponudu u Nici, ali to baš nije bilo povoljnih i dostupnih soba pa je odluka pala na Cannes.

Checkout nam je bio do 11h ali smo planirali krenuti već u 10 kako bi iskoristili dan, no naši domaćini su upali u bouchon pa se primopredaja ključa malo otegla. Simpatičan mlađi par koji ne zna engleski, ali u biti zna dovoljno za osnovnu komunikaciju, uz neizostavno mahanje rukama i suludo smješkanje. Kad bi tako svi govorili i trudili se ne bi bilo problema. Pusa bok i krećemo prema Cannesu.

Svi jeftiniji hoteli su smješteni oko malo aerodroma, a sve to je oko 15 minuta vožnje od centra grada. Odabrali smo zgodan mali dvozvjezdični hotel modernog izgleda iz lanca B&B Hotels. Noćenje je bilo 85 €, a doručak all you can eat 6 €. Za špicu sezone i lokaciju je to bilo povoljno iako je meni taj smještaj u malim sobama kao blaža robija. No hotelska zgrada je nova, parking od 5 € je u garaži ispod hotela, na recepciji čak i engleski pričaju, sobe su čiste i mirišljave. Nema šugavih ključeva za sobe ili kartica nego se ulazi sa šifrom koju dobijete uz račun, a tako se ulazi i u garažu. Za dvije zvjezdice jako lijepo.

Plan nam je bio ostaviti stvari u hotelu i odmah krenuti u Nicu, ali kao ne idemo na autoput nego ćemo proći uz obalu kako bi uživali u vožnji. Mhm…nakon minute vožnje gužva. Što se više približavamo centru je sve luđe. Gužva je nesnosna, a meni živci sve tanji iako ne vozim nego iza sjedim kao vreća. I još neka kišica padala, niski tlak, a ja kavu nisam popio. Mmmm….maštam da sam u tenku i drobim svu ovu bagru željnu provoda ispred sebe. Nakon valjda više od sat vremena kreni-pomakni se 10 cm-stani vožnje izlazimo iz Cannesa i imamo čistu cestu pred sobom do Nice. Glava mi puca, moram popit kavu pa stajemo na pumpi. Uletavam nutra, vičem cafe, cafe, espresso. Shvaća blagajnica da je gadno, brže bolje prima kapsulu kave i stavlja u aparat, ali ne lezi vraže aparat ne radi. Merde! Sjedi u auto i trpi.

Uspjeli smo se dovući do Nice, naravno uz pomoć navigacije od milošte nazvane Sabina zbog svojeg milozvučnog glasa sa naglaskom. I tamo je bila gužva na ulasku, ali našli smo garažu.

Na izlasku iz garaže smo praktički ispali pred Hard Rock Caffe za koji nisam ni znao da postoji u Nici, a kako ja obično odem u HRC u svakom gradu tako smo i ovaj posjetili jer je nastupila glad, a i kavu sam trebao prekrižiti sa to-do liste.

U ovom malom Hard Rocku veselo kao i u svakom. Ljubazno osoblje, fina klopa, odlična muzika i atmosfera. Onda još odeš pogledat kaj kupiti u njihovom dućanu i to je to. Čini mi se da su cijene malo veće od ostalih u kojima sam bio. Tako nas je steak, burger, 2 porcije rebrica i cuga i kava izašlo 100 € iliti 190 kn po glavi.

Napojeni, nahranjeni i s novom majicom u vrećici krećemo u šetnju po Promenade des Anglais, popularnoj šetnici koja s jedne strana gleda na plažu i more a s druge na vile i luksuzne hotele. Lijepo je, vrijeme je lijepo, more, plaža, palme, lijepa arhitektura… Ali..cijeli život sam slušao o toj azurnoj obali, bogatašima, divotama… I moram priznat da sam očekivao više. 15 m pijeska dok ti iznad glave na prenapučenoj plaži hodaju ljudi, a malo dalje i voze auti mi nije neka fensi sreća. More zamućeno i niš posebno. Iskreno ne razumijem fascinaciju tim djelom. E da..cijelim putem se osjeti lagani miris kemijskih WC-a uz plažu.

Žena me uvjerava da ja to ne kužim, da bogataši tu dođu, odu u hotele od 100 zvjezdica, provozaju svoje super skupe aute, pokupuju sve kaj se nudi u super fensi dućanima, praćakaju se u blizini svojih jahti i da je to ta uživancija. Valjda sam glup pa nisam shvatio. I ja bi volio drobit pare i ne znam kaj radit, ali nisam siguran da bi po to došao na azurnu obalu.

Na šetnici nasuprot opere ponosno stoji mala replika kipa slobode. Kažem mala jer ima svega 1,30 m, ali je najvjerojatnije jedina koju ću vidjeti pa sam ju brže bolje ufotkao.

Ako hoćete nešto veće tu je i 30 m visoka skulptura Bernara Veneta. Meni liči na hrpu hrđavih ogromnih greda koje su opale na šetnicu, ali to sam samo ja sa svojim slabim poznavanjem umjetnosti.

Kada smo sišli sa engleskog šetališta i krenuli u unutrašnjost grada upali smo u splet uličica sa hrpom restorana, kafića, slastičarna, suvenirnica i svega u čemu možete ostaviti novce. Osjeti se dosta veliki utjecaj talijanštine pa ćete svako malo nabasati na njihove sladolede, kavu i restorane.

Uz šetnicu jedna od poznatijih lokacija je svakako trg Place Massena u čijem se središtu smjestila Fontaine du Soleil sa Apolonom kao glavnom zvijezdom. Zanimljivo je da je fontana bila predmet rasprava i sprdnji od samog postavljanja. Meni najsmješnija svakako usporedba sa Renaultom 4CV jer su mu na glavi 4 konja. Navodno mu je i pimpač bio prevelik pa se to uz malo čekičanja korigiralo. U sedamdesetima je “damama” smetalo to kaj je gol pa su ga micali, pa je nestao pa je pronađen pa je u 2011. ipak vraćen na trg. Ljudi su idioti, bili i ostali.

Još se šećemo, guštamo, pa palačinke i kava i lagano natrag u garažu. A ona se plaća 4 € po satu.