Ovo će biti jedan kratki tekstualno fotografski izvještaj iz Avignona pa ću prije njega ubaciti malo općih stvari.

[separator type=’normal’ color=” thickness=’1′ up=’20’ down=’20’]

Jel’ skupa ta Francuska, jel’ se isplati?

Da sam npr. sa ženom htio otići do Hvara vozio bi se najmanje 6 sati. Benzin bi u jednom smjeru platio 380 kn, cestarinu 174 kn, a trajekt 420 kn. I toliko natrag i dođem do ukupne cifre od cca 2000 kn za put. Ovako smo trošak podijelili s frendovima pa nas je izašlo 1650 kn s tim da smo se vozikali po Francuskoj.

Neki dan sam u novinama vidio prekrasne fotke iz nekog hvarskog dućančića s čijih polica mi se ruga Jana od pola litre za 30 kn ili pak Red Bull za 45 kn. U Provansi smo za cijenu 10 hvarskih Red Bulla u njihovom super marketu Le Clercu kupili većinu potrebnih stvari za naš boravak (meso, salame, pekmezi, kave, sladoledi..).

Kako sam spomenuo u prvom postu noćenje po paru nas je koštalo 650 kn. Za te novce bi našli smještaj i na Hvaru, ali neusporedivo s ovim što smo dobili u Francuskoj. Bacio sam brzi pogled na trenutnu ponudu i apartmani koji se za te novce nude u doba kada smo mi bili mi se u najmanju ruku gade. Sigurno i kod nas ima i lijepih kuća i apartmana, ali ih se povećalom treba tražiti.

Kretanje i cijene po kafićima i restoranima su svugdje iste. Imaš boljih i skupljih lokala kao i lošijih i jeftinijih. Ali ako si možeš priuštiti kavu i palačinke u jeku sezone na Jadranu možeš i u Provansi.

Evo jedna usporedba. Kako kaže moja bolja polovica u Francuskoj je pojela najbolje palačinke ikad i platila ih je 5 €. Ako se ne varam u igri su 2 palačinke sa 2 kuglice odličnog sladoleda. Sestra je neki dan u Tkalči 2 palačinke s Nutellom platila 35 kn. Zaključite sami.

I kaj sad? Ispada da otputovati negdje i nije smak svijeta samo se treba malo planirati i kombinirati. Naravno, ako imate tetkin apartman u Crikvenici i samo želite vegetirati u krugu od 100 m kao i zadnjih 10 godina da ćete proći jeftinije, ali ako vam se ne da svake godine biti na istom mjestu, želite vidjeti neku novu kulturu, arhitekturu ili nešto treće nećete puno više platiti od nekih boljih mjesta po Jadranu.

[separator type=’normal’ color=” thickness=’1′ up=’20’ down=’20’]

A sad se vratimo do teme ovog posta. Kako ne bi gledali samo francuska sela u planu je od početka bio i Avignon kao predstavnik većih gradova odnosno Aix-en-Provence kao veći, ali pitomiji grad.

Prognoza za dan izleta prema papinskom gradu nije obećavala te su nam prijetili nekakvi pljuskovi s mogućom grmljavinom . Ali tko će više vjerovat tim prevrtljivim prognozama? Ma bude palo pa prestalo, ajmo mi, grad je to pa ćemo se negdje skriti kad bu pljusak. A poslije ćemo otići pogledati i Pont du gard onaj poznati rimski akvadukt sa svake druge razglednice.

I krenuli mi nadobudno. Upali u mali bouchon putem, prošli preko nekoliko kišnih oblaka da bi se pred parkingom počelo malo i razvedravati.

Navigacija nas nabada u garažu u samom centru, drito ispod papinske palače. Ak mogu oni ispod palače, bude i Miki ispod HNK kopal. Na ulazu očekivani krkljanac u potrazi za slobodnim mjestom. Put od garaže do lifta se svodio na mantru „nemoj povraćat, nemoj povraćat“ jer je smrad omotan u toplinu garaže bio nesnosan. Već u laganoj nesvjestici stižemo do lifta, ali tu zabava ne prestaje. Ispred desnog lifta je nekakva pregrada koju normalan čovjek tumači kao „ne ulazi u lift“. I naravno da baš taj lift dolazi. Pokušavam ga ignorirat i opet stišćem gumb za pozivanje, ali nema šanse dok je ovaj dole. Uto dolaze domaćini, nešto grgljaju i ulaze u lift, a mi kao magnetizirani ulazimo za njima. I sad 6 idiota stoji u pokvarenom liftu na 100 stupnjeva bez zraka. I naravno da lift trokira, blokira vrata i svi pomišljamo da ćemo se zaglavit u njemu. Sva sreća da nemremo opasti u nesvijest i lupiti glavom jer jednostavno nema mjesta za taj igrokaz. Lift je ipak nekako potegao do gore pa smo izletjeli van i evo nas pred papinskom palačom.

Palais des papes je gotičko zdanje iz 14. stoljeća koje je izgrađeno i kao zaštite haljinaša jer zidine nisu bile dovoljne.

Svaki pošteni rvat katolik će sad ošinut po meni da ne lažem ovaj napaćeni narod jer pape su jelte u Rimu, pa to svatko zna. No Avignon je bio dom devetorici papa pa vi vidite.

Trg ispred palače očekivano je točka interesa svih turista pa tako i nas. Dok su naše žene tražile WC i pljačkale Mathilde suvenirnice, kumić i ja smo se bavili umjetničkom fotografijom. Ma jesmo k… Vrijeme je bilo usrano, nebo isprano i sivo, sve okolo mokro pa mi se nije dalo stalno šerafiti objektive tako da samo par fotki s ovog mjesta.

To su ujedno i jedine fotografije iz Avignona jer je kiša opet počela, ali ovaj put nije stala. Kišobrani su nam naravno ostali u autu pa smo se skrivali pod tendama suvenirnica da bi pri prvom smiraju pobjegli u neku veću sljastičarnu na okrjepu. No okrjepa nikako da dođe. Nije došao ni garcon kako bi uzeo narudžbu i naplatio kuglicu sladoleda 3,5 €. Meni dovoljan okidač da se dignem i odjašem u kišu u potrazi za boljim mjestom koje ne liči baš na Zdravljak Dinamo pod čijim neonskim svjetlima čekam toliko željenu limunadu i ćevape.

No kako to biva po kiši dok su ti kišobrani u autu, mjesta za sjesti nema. A kiša se naravno pojačavala. Pa se još malo pojačala te nas stjerala pod tendu nekog dućana sa sportskom opremom. Reko kak nas je krenulo ziher će uvući tendu i zatvoriti dućan. Ali to se ipak nije dogodilo, no kiša nije stala pa smo krenuli na noge lagane i mokre opet u onu smrdljivu garažu te kućama. Ceh za garažu je bio 5 € za dva i pol sata.

I u ovakvim situacijama jako dobro dođe imati super kuću u kojoj boravite. Vratiš se doma, a opet ti je dobro jer nisi u 12 kvadrata hotelske sobe ili u babinom apartmanu.