Pritvaranje Daltona bio je trenutni okidač za povratak navijača na Maksimir, a ima li bolje utakmice od prvog kola lige i derbija sa Hajdukom.

Nakon simboličnog vatrometa ispred Remkasa najavljen je pohod na stadion i njegovo ispunjavanje do zadnjeg mjesta. Nek se vidi gdje je bio problem iako se to odavno znalo. Karte su pokupovali i mladi i stari i domaći i strani.

Neki se ni ne sjećaju kad su zadnji put ljudi stajali u redovima ispred stadiona ne bi li kupili kartu. Doslovno se tražila karta viška. Ogroman red je bio ispred i na sam dan utakmice.

Navijači su pristizali doslovno sa svih strana. Torcida je također odlučila ispuniti svoju tribinu tako da je slavlje povratka nogometa u Zagreb moglo početi.

Glavne ulice oko stadiona bile su zatvorene već od 15h, a navijači su zajedno u velikoj koloni krenuli krenuli Vlaškom preko Maksimirske u prvim redovima držeći jednostavan i jasan transparent koji kaže “Lopovi odlazite!”

Imao sam najbolju namjeru pofotkati atmosferu na ulicama, ali kako je sve bilo blokirano, a ja sam naravno bio na knap s vremenom odlučio sam se samo za onu atmosferu oko stadiona. No ni u tom naumu nisam uspio jer sam zapeo kod akreditiranja odnosno načekao sam se preuzimanje markera (oni kričavi foto prsluci) tako da se nisam stigao vratiti ispred stadiona pa natrag. A marker sam čekao iz meni neobjašnjivog razloga. Naime dogodilo se čudo i za utakmicu je navodno akreditirano 55 foto reportera. To je stvarno veliki broj, ali ako znaš koliko ti ljudi dolazi s akreditacijama onda valjda i toliko markera pripremiš. To se nije desilo pa je prva pošiljka nestala, a druga se čekala.

Dok sam tako čekao propustio sam i onaj prvi incident na sjevernoj tribini između malobrojnih Mamićevaca i ostatka tribine. Specijalci i zaštitari su ih brzo doveli u red, odvojili Mamićevce na drugi kraj pa je do kraja utakmice bila poveća rupa između te dvije frakcije.

Zapad gore je ostao zatvoren tako da nismo mogli uživati u stadionu ispunjenom do zadnjeg mjesta. A zašto je tome tako baš ne shvaćam. Negdje sam pročitao službeno objašnjenje koje kaže kako se za tako velike utakmice treba dugo pripremati i da bi otvaranje gornjih tribina predstavljao veliki rizik. Onda se sjever ipak otvorio dok je zapad ostao prazan. Istok i jug su fakat lijepo izgledali onako zbijeni ljudima. Nemam pojma tko je tu lud, ali stadion nije bio ispunjen do zadnjeg mjesta.

O utakmici ste vjerujem već sve pročitali. Po meni dosta otužna igra, Dinomov primljeni gol na samom početku nije baš za pohvalu. Nakon toga grč i lovljenje rezultata. Drugo poluvrijeme toliko blijedo da nisam par dobrih fotki uspio opaliti što znali da nije bilo preivše akcija pred golom (jer ja sa svojom opremom ne mogu loviti igru oko centra).

Ruku na srce očekivao sam i malo moćnije navijanje, ali ni to nismo dobili. Daleko od toga da je bila mrtva tišina, ali… Istok je uglavnom reagirao samo na podražaje donjeg sjevera, zapad standardno, a ni sjever gore se nije preznojio dok se Torcidi mora priznat da su dali sve od sebe.

Na sjeveru dole bio je istaknut jedan transparent “Sloboda Dinamu“. Kratko i jasno. No zapalila se i koja baklja. Većina je završila među Mamićevcima dok je jedna doletila do fotografa.

Na izlasku iz stadiona rijeka ljudi, ali čuo se samo žamor. Bez pjesme, bez navijanja.

Već u srijedu se na Maksimiru igra 2. pretkolo Lige prvaka, a u goste nam dolazi Fola Esch pa ćemo vidjeti da li se nogomet stvarno vratio u Zagreb ili je ovo bio one-hit wonder.