Na poslu mi je uglavnom upaljen 101 tako da sam ulovio gostovanje Gorana Bareta na kojem je pokušao najaviti nadolazeći koncert na krovu MSU-a u sklopu odličnog programa “Ljeto u MSU” koji je započeo prošle godine ako se ne varam. Tada sam otišao na Urbana i ostao oduševljen tim prostorom koji je savršen za ove ljetne sparine. I ove godine su na krovu odična imena pa je tako prekjučer nastupio Kawasaki 3P, jučer Majke, pa slijede Zabranjeno pušenje, Zoran Predin i Lačni Franz, Edo Maajka,  Laibach i na kraju Električni orgazam. Uz kupljenu kartu za koncert možete pogledati i Bauhaus izložbu te filmove.

Bare već jako dugo ne zvuči baš najsuvislije i sav svoj, ali kad sam ga u petak čuo na radiju pomislio sam da ovaj koncert ne smijem propustiti. Bio sam na Majkama bezbroj puta, u onoj njihovoj najboljoj fazi kad sam bio u srednjoj školi pa do ovih frfljavih, ali nikada ih nisam fotkao. Kad sam čuo onako nesuvislog Bareta sjetio sam se telefonskog poziva svoje tete dok sam još pohađao srednju školu i naredbe “Ivice izvoliš doći pogledati Stilske vježbe, ko zna da li će Pero još dugo, a to je opća kultura”. Teta je bila zabrinuta za zdravlje Pere Kvrgića baš kao što sam se ja zabrinuo za Baretovo pa sam brže bolje osigurao foto akreditaciju.

No Pero Kvrgić i Lela Margetić su i danas živi i prije dvije godine su proslavili 45 godina igranja Stilskih vježbi. I Shanea MacGowana su davnih dana pokapali, ali i on nas još uvijek uveseljava svojim frfljanjem, siktanjem i bezvremenskim hitovima. Istu toliku dugovječnost želim i našoj najvećoj istinskoj rock legendi.

Koncert je najavljen za 21h, ali kako to kod nas biva, a pogotovo u slučaju sa Baretom, kasnio je dobrih 45 minuta. Ali ne može se tu ni kriviti organizatora jer ljudi jednostavno nisu bili gore pa nije imalo smisla početi koncert pred praznim krovom.

Na pozornicu je izašao Bare sa prijateljima rekao bih jer kako je i on sam rekao na radiju više ni sam ne zna kako nazvati bend jer to već dugo nisu Majke. Čak je i inzistirao da ga se najavi i potpiše kao Goran Bare, ali je organizator vjerojatno zbog boljeg marketinga stavio Majke. Bilo kako bilo uz njega su na pozornici u svirali Alen Tibljaš, Kruno Domačinović, Davor Rodik i da prostiš ne znam još basistu i klavijaturistu.

Svirali su dečki sve hitove i ja kao veliki ljubitelj Bareta neću reći da je to bilo loše, ali kad poslušate i pogledate stare snimke jednostavno vam malo bude žao kad vidite kako to sada zvuči.

Fotkanje je bilo dozvoljeno cijeli koncert što je naravno bilo odlično, ali bilo bi još bolje kad bi na koncertima bila neka normalna rasvjeta. Ovo je mučno ne samo za fotkanje nego i gledanje. Ali tako je na većini koncerata. LED reflektori i onda udri malo jedna boja, malo druga. Malo imaš štrumfove na pozornici, malo Shreka pa Crvenu armiju. Živiš za onaj kratki trenutak kad dođe bijelo ili žuto svjetlo da to kolko tolko liči na nešto. No zbog dovoljno vremena se natuklo i dovoljno fotki pa ima i iskoristivih.

Fotografa skoro da nije bilo (valjda su bili na Mastodonu) pa nije bilo naguravanja, a foto pit u konačnici dovoljno širok s mjestom za ruksak i neometano mjenjanje objektiva. Na to bi se lako naviknuo.