Svi smo ostali šokirani kada je za četvrtfinale Lige prvaka Zagreb izvukao moćnu Barcelonu kao prepreku prema ulasku u Final Four. Većina se odmah pomirila sa tim da ništa od toga. Oni pozitivniji su nabrijavali atmosferu. Arena nikad nije pala, možemo ih iznenaditi, doći će prebahati, imamo mladost i želju…

Iako je na zadnje dvije tekme došao respektabilan broj ljudi, navala na ovu tekmu je bila izvan očekivanja. Ali u biti baš onakva kakva bi i trebala biti s obzirom na natjecanje i protivnika.

Karte su kao i za sve utakmice u Areni bili besplatne. Samo ste ih trebali doći pokupiti i uživati u spektaklu. Prekrasna stvar u ova teška vremena pomislili bi. Ali neeee…Hrvati su digli hajku po internetima. Nezadovoljstvo je frcalo na sve strane. Kako baš oni nisu dobili karte, zašto ih sad neki tamo prodaju na njuškalu, zašto ih nisu pustili u normalnu prodaju… Došlo mi je da se umlatim kad sam čitao te glupe komentare.

Bilo kako bilo karte su podijeljene i Arena se konačno ispunila, znači oko 15.000 grla je jučer bodrilo Zagreb. Organizatori su pripremili i pravi show za zagrijavanje. Preko terena su navučene bijele plahte, svjetla su se pogasila i kreće spektakl. Plahte su poslužila kao projekcijsko platno, sa svih strana su šibali reflektori, plamen je divljao svako malo, muzika je treštala, publika se derala. Baš onako kako treba.

Mađutim u tom vizualnom showu su po meni napravili veliki propust pa su igrači na teren istrčavali u skoro mrklom mraku uz povremeno bljuvanje plamena. Karabatiću i Lazarovu su pokloni uručeni po mraku.

A negdje tamo gore na sektoru 102 se skrivala i vojno/sportsko osvještena predsjednica koja je odradila session sa razdraganom masom. Nisam ju ulovio dole pa sam stavio jednu u stilu “Mikro mladenaca” ili “Gdje ju Jura” stilu.

Tekma je odmah počela žestoko, Ivić je skinuo par komada, nešto smo uspjeli i ugurati, ali ubrzo se Barca odvojila na 4 razlike i taj razmak je držala većinu tekme. Iako je Karabatić na kraju dao “samo” 6 komada činilo mi se da ga spiker stalno proziva…još mi njegovo ime zvoni u glavi. Šarić je također bio u formi pa je jako teško bilo smanjiti razliku. Od naših je Stepančić zakucao odličnih 9 komada, ali do zadnjih minuta se Barcelona nije mogla slomiti.

I onda šok i vjeverica. Zadnjih 5 minuta spiker diže Arenu na noge, navijanje ne prestaje, Zagreb smanjuje vodstvo i negdje minutu i pol prije kraja Barcelona ima samo jedan gol razlike, a Zagreb napad. Ali ipak ništa od toga..promašujemo gol, primamo još jedan i na semaforu nakon 60 minuta piše 23:25 za Barcelonu.

Iako smo izgubili ovo ne bih nazvao porazom. Dečki su bili odlični i skoro su slomili još jednog diva u Areni. Na papiru postoje šanse u uzvratu, ali ipak treba biti realan. I ovo je veliki uspjeh.