Pojavom digitalne fotografije, odnosno njenim masovnim širenjem među “civilnom” populacijom polako je počeo nestajati onaj običaj razvijanja fotografija i spremanja u foto albume.
U jednu ruku to je i logično jer je digitalija napredak koji nam špara novce na kupovini filmova, razvijanju, printanju i albumima, ali moram priznat da mi unatoč svim tim retina ekranima, svim tim terabajtima skladišnog prostora sve više fali onaj romantični dio listanja “pravih” fotografija. Obožavam svoj iPad i gledanje fotki na njemu, užasno je praktičan, fotke izgledaju odličnom, uvijek je pri ruci, ali sam se ipak odlučio povremeno vratiti i na papirnatu verziju fotografija. Na početku svoje foto avanture sam si povremeno odabrao neke drage fotke pa ih printao u 10×15 formatu i spremao ih u albume, ali se albumi brzo napune i zauzimaju mjesta, a s vremenom mi se ni te fotke unutra nisu baš sviđale.
Pokušao sam poslije i sa strožim odabirom i malo većim printom na 20×30 cm, ali onda shvatiš da ne možeš cijeli stan “ukrasiti” svojim fotkama i da su pravi okviri malo skuplji pa onda ti veći printovi budu skriveni negdje u ormaru baš kao i digitalne fotke na nekom hardu.
E tu na scenu stupaju foto knjige koje su popularnost stekle kao knjige vjenčanja iliti wedding books i u većini slučajeva zamijenile klasične foto albume u koje se fotke lijepe. U luksuznim izdanjima i rukama maštovitog dizajnera stvarno mogu izgledati fascinantno. Ali kako nigdje ne piše da u knjizi moraju biti isključivo fotke vjenčanja tako se one rade i kao obiteljski albumi ili pak albumi s putovanja, monografije i sl.
Tako sam i ja odlučio uvesti obvezu printanja barem jedne foto knjige godišnje. Jedan od okidača za tu odluku je kao i u dosta stvari vezanih za fotografiju bio Scott Kelby koji je u jednom tutorialu o putopisnoj fotografiji govorio kako nakon svakog putovanja napravi i jednu foto knjigu kako bi zaokružio to putovanje.
Otkad sam dobio Kindle na policama se oslobodilo ponešto prostora za knjige pa će one knjige koje se čitaju zamijeniti one koje se gledaju :)
Za prvu foto knjigu odabrao sam zadnje putovanje, ono u Edinburgh i sad sam samo trebao još odabrati kod koga ću ju napraviti. Izvidnica je izgledala otprilike ovako.
[separator type=’normal’ color=” thickness=’1′ up=’20’ down=’20’]
CEWE
CEWE foto knjige su najrasprostranjenije kod nas, možete ih skupiti u Mulleru, DM-u, Intersparu, Bipi…dakle na svakom koraku. Na njihovim stranicama skinete besplatan softver za vaš PC, Mac ili Linux stroj i krenete u izradu knjige. Taj softver je poprilično jednostavan tako da ga svatko može koristiti, ali meni te prejednostavne stvari nikad nisu previše legle i nekako sam navikao na sučelje InDesignea. Nakon što si posložite knjigu, odaberete poslovnicu u kojoj ju želite pokupiti, pa dobijete obavijest na mail i to je to. Odete u poslovnicu, pokupite ju na polici i platite na blagajni.
Ove foto knjige su osvojile dosta nagrada što bi trebalo jamčiti i neku kvalitetu izrade. I stvarno, nisu one tako loše kao što bi možda mislili o foto robi koju pokupite na polici DM-a.
Preko ovog servisa sam napravio 2 knjige. Prvi put nešto jeftiniju varijantu na tanjem, ali ne pretankom papiru i rezultat je bio OK. Ništa spektakularno, daleko od wow efekta, ali za većinu ljudi vrlo vjerojatno i više nego solidno. Za moj ukus papir je previše povukao odnosno razmazao boju, tonovi su pretamni i to je bilo dovoljno da ne ponovim ovu vrstu papira.
Za drugi pokušaj sam nedavno napravio jedan album na debelom foto lustre papiru i tu je rezultat puno dojmljiviji. Nema one razlivenosti, listanje je fino i kompaktno jer se papir ne savija nego je kao karton (ne znam koliko je ta gramaža), boje su vjernije, a da su mi i fotke bile bolje bio bi to odličan print, a cijena za 40 stranica na 28×21 cm sa tvrdim uvezom je 380 kn.
No tu ostaje nemogućnost korištenje InDesignea, meni pomalo iritantan i usporen softver i još neke začkoljice koje su me natjerale da potražim i alternativu.
[separator type=’normal’ color=” thickness=’1′ up=’20’ down=’20’]
Ostalo
Savjetovao sam se kod kolega fotografa koji se bave vjenčanjima i dosta njih me uputilo na jednu našu tiskaru koja se bavi foto knjigama. No tu je došlo do onog meni omiljenog kako ja volim reći komunističkog pristupa radu i klijentu. Web totalno nefunkcionalan i bez pametnih informacija što znači da slijedi nepotrebno dopisivanje, čekanje i objašnjavanje. Sva sreća da su bili dosta brzi sa odgovorima, ali kako to biva odgovore na samo pola pitanja, pa onda piši ponovno, pa dobiješ odgovor na nešto treće, pa nekakvi ogromni templateovi i na kraju cijena od cca 875kn za 40 stranica formata 30×20 cm na papiru od 260g te koricama u materijalu. Sve me to podsjetilo na pokušaj printanja vizitki kod nas i moje konačne odluke da ih napravim kod MOOa te natjeralo da potražim još dalje.
Nakon toga sam bacio pogled na Apple photo books, ali kako nemamo pravi Apple store u Hrvatskoj ništa od te varijante jer oni knjige dostavljaju samo u Store. Ovo je kao modernizirana i uljepšana CEWE varijanta u Apple stilu. Knjiga se radi u iPhoto aplikaciji koja je instalirana uz svaki Mac stroj i vrlo je jednostavna, s pretpostavkom da su vaše željene fotografije već u bazi iPhotoa. Kad je knjiga gotova s par klikova ju naručite u najbliže Apple Store i to je to. Koliko sam vidio po fotkama uskoro vas očekuje lijepi Apple paket sa kvalitetnom foto knjigom.
[separator type=’normal’ color=” thickness=’1′ up=’20’ down=’20’]
Blurb
Zbog gore navedenih poteškoća sam završio na web stranici Blurba. I imam kaj za vidjet. Web samo što ne mijauče. Oćeš odmah na webu napraviti knjigu, oćeš skinuti plugin za InDesign ili Lightroom , njihov softver, možda prodat knjigu preko njih ili pak gledat druge primjere, izabrat super ponuđene dizajne ili možda napraviti iPad varijantu, bacit oko na izračun cijene, poštarine, iskoristit popust na količinu, kupone za popust… Nakon 5 minuta provedenih na ovom webu nisam dvoumio. Cijena knjige koju sam naravno odmah saznao na webu bila je skoro 3 puta manja od one koju su mi ponudili domaći igrači. Oduševljenost je malo splasnula kad je na to dodana i poštarina za Hrvatsku koja iznosi skoro koliko i knjiga. Strah me bilo i PDV-a jer je Blurb u Americi, ali čak i kad sam to sve dodao prošao sam jeftinije.
Odlučio sam se za 40 stranica formata 25×20 cm na Premium Lustreu (143g), tvrdim koricama i Pro Line Black završnim stranicama, a ta igra me koštala 68 € iliti oko 510 kn odnosno oko 450 kn s popustom.
Evo i kako je išla priča sa popustom. Pokušao sam iskoristiti spomenuti kupon za božićni popust, ali mi se ništa nije desilo kod njegovog upisivanja, odnosno cijena mi se nije umanjila pa sam platio punu cijenu i naknadno otvorio ticket na njihovom webu. Drugi dan mi dolazi mail sa odgovorom u kojem piše da su ti kuponi koje sam pokušao iskoristiti istekli, ali da su mi uplatili odnosno vratili tu razliku od 20%. Paralelno s njihovim mailom došao je i mail od Paypala koji to i potvrđuje. E to ja zovem pravim odnosom prema kupcu.
Knjigu sam završio i poslao na sam Božić pa sam se pripremio na kašnjenje u isporuci zbog praznika i gužvi. 31.12. sam dobio obavijest da je knjiga isprintana i poslana te tracking broj kojim se pošiljka prati. 7.1. je dostavljač bio pred kućnim vratima s knjigom u ruci, dakle 13 dana od trenutka slanja do primanja knjige. Ništa pretjerano za slanje iz Amerike i sezonu božićnog ludila.
Format knjige je praktičan za kućnu uporabu, tisak je solidan, kompletna usluga fenomenalna, a cijena same knjige povoljna. No tu je prokleta dostava koja ide samo preko kurirske službe i time cijenu dostave skoro izjednači sa cijenom same knjige što je dosta bolesno.
[separator type=’normal’ color=” thickness=’1′ up=’20’ down=’20’]
I što reći za kraj? Najviše mi se svidio debeli foto papir i cijena kod Cewe knjige, kod Blurba je dizajn i sve ostalo na boljem nivou dok se na žalost i ovaj put pokazalo kako naši trgovci nisu na visini zadatka. Sve da im je kvaliteta jednaka ili čak i bolja od vanjske konkurencije, oni moraju naučiti da će ih loš odnos ili nebriga prema kupcu kad-tad upropastiti. Vrijeme je brzog interneta, webova, fantastičnih online rješenja i cilj je uslugu pojednostaviti i ubrzati, modernizirati, a ne obrnuto. Ne možemo stalno ponavljati onu krilaticu da imamo najljepše more na svijetu i od toga živjeti.
No Comment