Prošlo je nešto više od 4 godine otkako sam se skroz prešaltao na Appleove đakonije kupovinom desktopa, odnosno 27“ iMaca. Kako to biva u svijetu tehnologije i kompjutera, 4 do 5 godina je neki pristojan period za smjenu generacija. I tako sam odlučio svoj iMac (Late 2009.) poslati u penziju i kupiti nešto novije.

Odluka

O tom novijem sam cijelu ovu godinu razbijao glavu i paralelno stavljao nešto love na stranu i planirao se počastiti za Božić. U mislima sam već imao flowchart koji me u samom startu odmaknuo od povratka na Windowse, ali dalje od tog koraka sam se teško micao. Trebalo je odlučiti da li kupiti zadnju verziju iMaca i malo ga nabrijati ili pokušati sve to napraviti malo mobilnijim i kupiti MacBook Pro sa Retinom i neki eksterni monitor ili pak poluditi i kupiti entry level Mac Pro pa kud puklo. Onda je Apple još zakomplicirao stvar jer je u 10. mjesecu izbacio i onaj prokleto bolesni iMac Retina sa 5K monitorom. I sad ti budi pametan.

Nakon toga sam svoje sposobnosti odlučivanja morao dići na ninja level pa krenuo redom.

MacBook Pro Retina

Foto: www.apple.com

Genijalan laptop sa genijalnim ekranom. Recenzije odlične po svakom pitanju. Uz neku akciju koja je bila aktualna čak je bio i relativno povoljan. No…mobilnost mi je bila daleko od prioriteta, dobro je došla u svakom slučaju, ali morao je nuditi i nešto više da bi zagrizao na tu kombinaciju. Puno sam čitao o njemu i naravno našao jednu kobnu manu, a to je eventualni popravak. Ne treba razmišljat da će kompjuter crknut pa odmah strahovat, ali ako kupujem nešto na period od 5 godina velika je vjerojatnost da će barem nešto zakašljucat. I tu dolazimo do velikog problema jer MacBook Pro je prokleto glup stroj iznutra, odnosno Apple ga je iz nekog razloga napravio takvim. Sve je spojeno, zalemljeno, zalijepljeno ili kaj već i popravci i upgrade u kućnoj radinosti su nemogući. A najmanji popravak poput zamjene jacka za slušalice dečki iz iFixita procjenjuju na 1000$ što je ravno katastrofi. Da stvar bude gora Apple na sve svoje proizvode daje garanciju od 1 godine što je također poražavajuće. Brinulo me i hlađenje laptopa kojeg bi čerečio sa fotkama i videom iako kažu da je stvarno dobro riješeno, ali mislim da bi bio malo paranoičan pa sam ovu kombinaciju prvu prekrižio.

iMac 27“ (2013.)

Foto: www.apple.com

Kaj god oni gore spomenuti sveznadari rekli iMac je daleko od lijepe igračke. Moćan je to stroj sa odličnim ekranom. Ovaj moj iz 2009. još danas uredno žvače sve kaj mu bacim u ralje unatoč tome da ni na datum izlaska nije sadržavao najbolje komponente niti sam ja kupio najjaču verziju koja se nudila i još sam na njega nakon njegovog defaultnog Snow Leoparda instalirao Lion, pa Mountain Lion i na kraju Mavericks, a vjerojatno ću probati i Yosemite. Nekoliko verzija Photoshopa je također izašlo u međuvremenu, a on još solidno radi sa CC-om.

Ali ne smijemo zaboraviti glavnu i ogromnu manu ovih strojeva, a to su defekti monitora. O problemu sa ovim modelom iz 2009. sam već pisao u svojoj popularnoj “Prašnjavoj jadikovci“, a stvar se nije popravila od tada. Podsjetimo prvi alu modeli su imali problema sa žutim flekama na ekranu, da bi na slijedećoj generaciji fleke nestale, ali se pojavila prašina koja pak nije uspjela ući u aktualnu ultra tanku generaciju, ali je zato evoluirala u još odvratniji defekt, u nesretni burn-in, odnosno zapečenu sliku. Za sve ove defekte se Apple pravi grbav i daje odgovore poput „Kriv je utjecaj iz okoline“ ili „To je normalno za LCD monitore“ i sl. I da li sada kupovati kompjuter za koji znaš da postoji velika šansa da ima defektan monitor ili ga preskočit? Dva put sam nosio stari iMac na zamjenu ekrana i to mi se nije baš svidjelo, a pogotovo ne onaj dio kada nisi siguran da li će to priznat pod garanciju jer taj ekran baš i nije jeftin. A ove zapečene ekrane navodno još teže stavljaju pod garanciju pa savjetuju da se često pali screen saver kako ne bi došlo do burn-in efekta. Tako da sam od ovog modela odustao.

iMac 27“ Retina

Foto: www.apple.com

Novitet iz Appleove tvornice čuda. Trenutno jedini 5K monitor na tržištu, a uz tu zvijer od monitora dobijete i odličan stroj i to sve za cijenu manju od najavljenih 5K monitora drugih proizvođača iako sada vidim da je Dell ipak snizio cijenu svog 5K modela koji bi trebao doći do Božića. Uz bolesnu rezoluciju dolazi nam i5 @ 3.5 GHz, 8 GB RAM-a, AMD Radeon R9 M290X i 1TB fusion drivea sa instaliranim novim OSX-om uz odlični miš i tastaturu. Stvarno odličan komplet, pogotovo za foto/video grafe. Već sam bio na pragu kupovine, ali mi se opet po glavi vrtilo ono pitanje, a kaj ak monitor opet ne valja. 3 generacije prije su imale problema, ne bi bilo čudno da i ovaj oboli od nečega. Neću ni pomišljat na popravak 5K monitora izvan garancije. Puno je to novaca a rizik dosta velik, pa je kupovina ovog čuda stavljena na led.

Mac Pro

Foto: www.apple.com

Nakon ovih prekriženih strojeva Pro se sam nametnuo kao izbor. Ne zato jer mi treba Xeon i dvije grafičke, ne zato jer imam viška novaca nego zato jer mi se u konačnici unatoč svemu činio kao neka najbolja kupnja. Govorimo naravno o početnom modelu sa 3.7 GHz Intel Xeonom sa 4 jezgre i 12 GB RAM-a te dvije AMD FirePro D300 grafičke, a ne o snažnijoj braći.

Osnovni razlog kupovine je bio zaseban monitor i izbjegavanje možebitnih problema sa ekranom iMaca. Kako sam se odlučio na kupovinu Dell 27“ U2713H to je značilo i 3 godine garancije na monitor koji je dosta hvaljen i koji ima bolje specifikacije od Apple Thunderbolt Displaya te je osjetno jeftiniji. Prevedeno, to znači nešto mirniji san.

Xeon, dupla grafička i SSD su samo dodatni plus. Naravno tu je i odvojeno kućište, bolje hlađenje.

Još jedan plus vezan za odvojeni monitor je i to kaj na njega mogu spojiti i laptop.

Nabava

Da ne duljim, kad sam si složio financijsku konstrukciju došlo je vrijeme i za kupovinu. Al nema odmora dok traje obnova. To je naravno roba koju se naši trgovci ne usude držat na lageru, a ne prodaje se svaki dan pa je niti nema. Da bi se pojavila oni traže da im se izvrši uplata pa će onda naručiti. How yes no rekli bi Nadrealisti. Kad sam kupovao auto kapario sa ga sa 1.000 kn, tako da mi nije palo na pamet uplaćivati puni iznos kompjutera i onda slušati Jooooj evo trebalo je već doći, nije do nas ove one.

Zbog kupovine na rate ovaj put sam morao preskočiti kupovinu na Amazonu ili u nekom slovenskom ili možda austrijskom dućanu. U suprotnom bi se ova agonija završila u dan dva, jer gle čuda oni imaju robe na lageru.

Dok sam čekao da mi neko javi kako je Pro došao na police išao sam u detaljno razgledavanje monitora i našao hrpu kukajućih ljudi koji muku muče sa Dellovim monitorima na Macu. Navodno se pojavljuje ghosting, boje bježe, tekst je neoštar… Naravno ima i zadovoljnih, ali je preveliki broj onih koji kukaju. Da stvar bude gora, Dell službeno izjavljuje da oni ne testiraju svoje monitore za Macove i da nek si instaliramo Windowse. Ne bi baš pjlunuo 5.000kn da mi monitor ne radi, a proizvođača boli pipica. Ima tu još dobrih monitora, ali cijene idu osjetno gore.

Još jednom provjeravam po dućanima stanje lagera, ali ništa od toga, nitko ništa ne zna, krhko je znanje. I tako sam ja jučer poludio, odustao od Mac Pro i vratio se na iMac Retinu sve u nadi da će ovaj monitor biti OK. Doplatio sam i 2 dodatne godine garancije jer smrdljivi Apple daje samo jednu, pa ako nekaj krepa da barem imam lufta za popravak.

I ode stari i dođe novi iMac…

Prvi dojam

Otpakiravanje standardno zanimljivo za Apple proizvode. Pazilo se na svaki detalj, od kidanje ljepljive trake, do iskorištavanja stiropora u koji je zapakiran.

Vizualno identičan prošlom stanjenom modelu. Dakle bolesno lijepo i nadasve nevjerojatno s obzirom da je na rubnim dijelovima debel odnosno tanak samo 5mm.

iMac dolazi sa standardnom malom bežićnom tastaturom i mišem. Ovaj put se nije mogla birati žičana tastatura odnosno trackpad umjesto miša.

Rad

Na papiru ni ovaj iMac nije ništa posebno. Tu je i5 na 3,5 GHz, 8 GB RAM-a, AMD Radeon R9 M290X sa 2 GB RAM-a, Fusion drive od 1TB i to je to. Odnosno nije, tu je i taj bolesni 5K Retina monitor. Ali kako meni nisu važne brojke na papiru nego rad uživo, tako sam i ovu jabuku pustio da odradi svoje prve korake.

Bootanje se izvršava tiho i brzo što se i očekuje od SSD diskova. Inače Fusion drive je kombinacija SSD-a i “običnog” harda koja pokušava iskoristiti najbolje od oba svijeta. Brzinu od SSD-a i kapacitet od SATA harda. OS je na SSD strani na koju se onda dodaju i stvari koje se najviše koriste dok se one manje korištene prebacuju na SATA

Photoshop, Final cut, Photomechanic, sve to fino radi. Pogotovo me veseli i USB 3.0 koji nisam imao na starom kompu pa sada eksterni hardovi lete.

Ekran

Da se ne lažemo meni je i stari ekran bio odličan. A ovo je nešto stvarno bolesno. Svako ko ima neki Retina uređaj zna o čemu pričam. Onaj prelaz od “običnih” rezolucija na Retinu mora izmamiti osmijeh na lice. Tekst, ikone..sve je nevjerojatno čisto i oštro. A tu je i ta 5K rezolucija odnosno 5120×2880 px (duplo od prošlih 27″ iMacova) odnosno 14.7 MP i 218 PPI.

Kad sam ga uplaio nisam baš vidio tu rezoluciju, zato jer je prikaz kao na staroj rezoluciji od 2560×1440 px međutim kad otvorite fotku u Photoshopu onda slijedi magija. Fotke ne morate zumirati na 100% pa onda scrolati i scrolati nego ih praktički imate cijele na ekranu. Govorim o npr. 5D MK II fotkama koje idu do 5616px u širinu. Stare fotke od 20D mi stanu cijele u ekran i još ima dosta lufta uz otvorene alatne trake.

Fotka od 20D u 100% prikazu :)

Nije mi baš jasna ta vradžbina i skaliranja ili koji vrag i morat će proći neko vrijeme da to sve povežem, ali ovako je bolje jer nema smisla ćirit po onom ekranu dok je u punoj rezoluciji. Probao sam ga dignut i fakat je sitno, ali nevjerojatno sve je opet oštro i mogu se čitat i oni najsitniji dijelovi ako se približite.

Da je prikaz stalno na punoj 5K rezoluciji, web bi postao neupotrebljiv.

Lošija strana velike rezolucije je rad na malim fotkama jer one postaju buhe.

UPDATE: Postoji opcija na Photoshopu koji ga otvara u nižoj rezoluciji i problem riješen.

sRGB je pokriven skroz dok je Adobe RGB ostao je na prilično niskom nivou (ne znam točni postotak ali nije ni 90%).

Apple je napravio cijelu nauku oko izrade ovog ekrana pa je čak navodno i manje troši, al ono što je puno bitnije je da su refleksije znatno smanjene.

Ostalo

Već na prošlom modelu iMac je izgubio DVD-ROM kao danak šlank liniji, a i tome da Apple voli odbacivati uređaje koje smatraju zastarjelima pa ga tako naravno nema ni ovdje. To znači da ćete morati potrošiti oko 300kn za vanjski uređaj.

Na zadnjoj strani standardno. 4 USB 3.0, 2 Thunderbolta, SDXC slot, mreža i slušalice.

Nabrijali su i onu FaceTime kameru, postoje i dva mikrofona da vas se jasno čuje, a čak je i zvuk neloš s obzirom iz čega izlazi.

Yosemite

Foto: www.apple.com 

Uz ovaj kompjuter dolazi i zadnji Appleov OS X kodnog imena Yosemite. Apple se naravno hvali da je ovaj OS najbolji i najpametniji na svijetu. I za ovo će mi trebati duže korištenje za otkrivanje svih pluseva i minuseva, ali mi se na prvu loptu sviđa.

Najveće prednosti su dostupne ukoliko su vam i ostale tehnikalije od Applea i imaju instaliran zadnji OS. E tu sad kreće ta povezanost i jednostavnost. Svi uređaju postaju jedno, Borg jebote život. iMac zove preko telefona, kreneš raditi na jednom uređaju i samo nastaviš na drugom, ako nema mreže kompjuter se spoji na telefon, fajlovi se samo nabacuju okolo po uređajima.

Spotlight se premjestio na sredinu ekrana i još je dorađen i ušminkan.

Toolbar, ikone i slično su poprimili onaj glupavi iOS 7 look.

Safari podosta poboljšan, ubrzan, špara bateriju, pronalazi, šera..

Mail šalje ogromne fajlove, do 5GB koristeći iCloud što je podosta zanimljiva opcija, nije novitet i svjetsko čudo, ali je fora da je integriran u OS.

Uz Yosemite dobijete i Pages, Keynote i Numbers, totalno neloše uredske aplikacije.

Sada onaj zeleni križić u Finder prozoru taj prozor stvarno poveća na Full screen. Znači nestala je ona dodatna ikona i ova preuzima tu ulogu.

Još uvijek instaliram Xtra Finder da bi dodao Cut-Paste i još neke đakonije koje ovo dobijaju omogućiti na jednostavan način.

Cijena

Uvijek kad se spominju Apple proizvodi spominje se i njihova ogromna cijena i to kako su preplaćene lijepo zapakirane igračke i kako se za puno manje novce mogu dobiti puno bolje PC Win kante. I činjenica je da su to veliki novci, pogotovo za naše podneblje. Ali ono što ljudi uvijek uporno preskaču je to da je Apple brand. 100 puta sam to ponovio, ali evo i 101. put. Dakle Mac se može uspoređivati jedino sa drugim brandom ako ćemo raditi neki realan prikaz. Brandovi su Dell, HP i slični, a ne domaći složenci garažnih intelektualaca sveznadara koji su popili svu pamet svijeta. Kada sam gledao Pro, paralelno sam gledao i HP kantu sličnih specifikacija i pogodite kaj… HP je bio skuplji.

Ako gledate da će Dell 5K koštati jednako kao i ovaj stroj sa monitorom, onda je cijena od 22.000 kn povoljna, ako pak gledate cijele kompjutere u Konzumu onda je ovo bolesno skupo i bezobrazno.

Evo i mali dodatak za dušebrižnike koji se brinu kolko to košta. Svi redom piju, puše, a ni kladionice im nisu strane. Dakle 2 godine stavite na stranu novce od 1 kutije cigareta dan koju popušite i da popijete samo jednu pivu dnevno i imate novaca za ovaj iMac ili nešto drugo što vas veseli. A ako niste lijena bitanga koja samo kuka kako je sve u kurcu i nedaj bože nešto i zaradite dodatno, svašta se može. Stvar je prioriteta.