Hrvatska je prepuna prekrasnih prirodnih lokacija koje većina nas nikad ne posjeti iako su nam neke od njih tako reći pred nosom.

Dvije takve atrakcije su Zeleni vir i Vražji prolaz odmah pored Skrada. Vremenski gledano to je od moje kuće 137 km odnosno nekih sat i pol vožnje te tako ulazi u one jednodnevne ili čak poludnevne izlete.

Puno puta sam vidio fotke, čitao kaj ljudi pišu o tom vražjem prolazu i već duže planirao posjetu, ali kako to uvijek biva sve je završilo na onom danas ću, sutra ću.  No sve se poklopilo na jednoj kavi s kumom koji je nedavno tamo bio i potvrdio kaj ljudi pričaju o toj ljepoti pa je pala poruka još jednom frendu i dogovor je pao. Za dva dana idemo prema Skradu.

Vrijeme je prijetilo, ali odlučili smo rađe riskirati sa kišom i otići u srijedu nego sa gužvama povratnika s mora u petak. I stvarno, brzo smo došli dole, ali su nas je čekala još ona zadjna 4 kilometra. Uska cestica, naravno dvosmjerna dok je mjesta samo za jedan auto, a s desne strane svako malo provalija. Tu i tamo se pojave mala proširenja koja na svu sreću nismo morali koristiti kako bi se krajcali sa autom iz suprotnog smjera.

Na kraju te ceste vas čeka parking i šetnja može početi. Birate Zeleni vir ili Vražji prolaz. Mi smo prvo krenuli sa Vražjim prolazom. Iako je auto pokazivao vanjsku temperaturu od ugodnih 15 stupnjeva što me iznimno veselilo vani je bila džungla. Nevjerojatna vlaga je otežavala disanje i preznojila nas pa nisu bile potrebne nikakve jakne i šuškavci nego samo kratki rukavi. Šetnja nije naporna niti duga pa nije za neke planinare željne avanture, ali je stvarno lijepo i definitivno se isplati krenuti tim putem.

Nadao sam se nekim wow fotkama, ali sam bio u društvu 2 civila pa nisam izvađao neke foto egzibicije nego samo onako usput u hodu. Također je dosta nezahvalno sa stativom fotkat sa mostova jer se naravno klimaju pa je teško izvući duge ekspozicije dok ljudi prolaze pored vas.

Negdje pri vrhu će vas dočekati i Muževa hižica, ali nemojte tražiti nikakvu kućicu nego špilju. I kad ju nađete nemojte baš ulaziti unutra bez neke lampe jer je unutra mrkli mrak. Poslužit će i mobitel, ali vrlo lako se možete popiknuti ili poskliznuti i ode mobitel u lokvu vode ili se razbije na stjeni.

Kad obiđete taj dio vraćate se istim putem dole gdje je preporučeno i pojest nešto. Drugovi su se udavili u piti od borovnice i hvalili ju kao najbolju ikad pa ako vam se neda jest nekaj konkretno slobodno se zasladite pitom ili palačinkama. Kavu slobodno preskočite ako vam je želudac mio.

Malo dalje od Izletišta je ulaz na Zeleni vir koji se plaća 20kn po glavi. Dole će vas dočekati zgodno jezerce vrijedno fotkanja, a nakon kraće šetnje doći ćete i do 70m visokog vodopada. Nije to spektakularan vodopad kao na Plitvicama, ali zgodno je. Jedino mi cijelu tu ljepotu kvari objekti hidroelektrane koji  su postavljeni odmah pored vodopada i jezera.

Ovaj posjet je svakako lijepo iskustvo i ako ste u blizini svakako zastanite i potrošite koji sat za šetnju ovom prekrasnom prirodom, ali kad se sve zbroji i stavi na papir opet dođemo do toga da čak ni ovo nije baš najjeftiniji izlet jer će benzin, cestarina, desert i ulaz za četveročlanu obitelj lako preći 500kn.