Po dolasku u Edinburg svi će vas pitati da li ste došli na festival i u dvorac iz čega se može lako zaključiti da je Edinburgh Castle najpoznatija atrakcija u gradu. I stvarno je. Dvorac vam služi kao orijentir u gradu, sve ostalo se objašnjava prema udaljenosti od dvorca, u dvorac se godišnje slije rijeka od preko milijuna turista, iz dvorca puca prekrasan pogled na grad tako da je stvarno must see u Edinburghu.

Dvorac je u biti tvrđava, a ne klasičan dvorac u koji ćete ući i razgledavati bogato opremljene sobe, plesne hale i sl.  Ako sam dobro zapamtio priču od vodiča tvrđava je napravljena na vulkanskom brdu naravno u službi obrane, a poslije se oko nje izgradio Edinburgh pa je i logično da je to najstarija građevina u gradu.

Drugi dan posjete gradu odlučili smo obići i dvorac. Taman smo se probili kroz gužvu Fringe festivala i došli pred ulaz u dvorac, a kad ono lijepo vrijeme se pretvorilo u loše, sve se zasivilo, počela kiša pa smo zaključili da je možda bolje da se vratimo neki drugi dan jer nam se ne isplati baš po tom vremenu potrošiti toliko love pa ništa ni od uživanja ni od fotkanja. No tu je opet glavnu ulogu odigralo prevrtljivo škotsko vrijeme, pa se tako dok smo se spustili stepenicama na sporednu ulicu pored dvorca ona kiša pretvorila u lijepo i sunčano vrijeme sa zanimljivim oblacima. I tako smo se ipak odlučili vratiti.

Karte nismo kupili unaprijed i preporučujem i vama da ih ne kupujete da i vas ne bi vrijeme zeznulo, a vi s kartama u džepu morate unutra da ne propadnu. Dakle mi smo stali u ogroman red kako bi kupili karte i koji nije bio toliko spor zbog velikog broja blagajni, ali sam ipak odlučio uključiti data roaming (1.9kn za 1MB) i vidjeti da li mogu kupiti karte online i preskočiti red. I bingo, naravno da mogu. U par klikova kupujem 3 karte za 48£ odnosno 16£ po glavi i odmah mi stiže mail da karte mogu pokupiti na Pre-paid ticket collection pultu. Iskačemo iz reda i odlazimo 10 m dalje do tog pulta gdje naravno nema nikoga. Na touch screenu ukucate svoje prezime i kod koji dobijete i mašinica vam ispljune vaše karte. So long suckers, samo vi čekajte u redu :)

Unutar zidina tvrđave naći ćete više objekata koje možete posjetiti. Npr. Regimental Museum, Prisons of war, National War Museum, St. Margaret’s Chapel itd. Dvorac ima i sličnu tradiciju onoj našoj zagrebačkoj na kuli Lotrščak. Dakle svaki dan od ponedjeljka do subote ovaj top sa fotke označi 13 sati. U povijesti je to bio znak brodovima u obližnjoj luci Leith, a sada je turistička atrakcija. Top se od 1861. naravno mijenjao, ali svaka njegova nova verzija se uvijek oglasila točno u 13 sati. Mi smo na žalost gore bili u nedjelju, jedini dan kad top ne puca.

Ali ono što ćete prvo zapaziti kad uđete iza zidina tvrđave  je već spomenuti prekrasan pogled na grad. Ako vas vrijeme posluži doživljaj će biti još ljepši.

U krugu dvorca/tvrđave  je naravno i kafić i WC-i pa se ne morate brinuti oko toga. I kafić ima pogled na grad pa i dok ste umorni možete uživati. Za kavopije je dobra vijest da se tamo kava radi na La Marzocco aparatima i da je skroz dobra, što je iznenađenje jer se na ostalim mjestima baš i ne može popiti kava koja nema okus po čarapama i koja nije izašla iz Siemens Martenove peći. Također kao i u većini zapadnih zemalja i ovdje vlada osviještenost o intoleranciji na hranu pa tako imate posebne oznake za bezglutensku hranu, a naravno možete kontaktirati osoblje ako imate nekih drugih alergija pa će vas uputiti na hranu koju smijete jesti. Palac gore.

Iako je hrpa turista unutra nema naguravanja jer je prostor veliki pa se svi fino rasporede. Jedino je malo stisnutije u ovim manjim muzejima. U nekima od njih je zabranjeno fotkanje pa se pripremite i na to. Mene se najviše dojmio Prisons of war što se vidi i po fotkama.

U “predvorju” dvorca su napravljene tribine a u međuprostoru se održavaju razne manifestacije poput popularnog Military Tattooa, a sam dvorac možete rentati i za svoje vjenčanje iz snova, vjerujem ako imate dovoljno dubok džep.