Nedjelja u gradu je bila neka siva, tmurna, maglovita pa sam se samo nasmijao poruci koju sam dobio od Jerka u kojoj kaže da je zaboravio sunčane naočale, a na Sljemenu piči sunce. Ubrzo zove i kaže da budem spreman za sat i pol sa foto opremom. Luđak je već prehodao dvadesetak kilometara i vraća se doma po fotić pa natrag gore. Pridružujem se ideji i ubrzo se vozimo po sljemenskim zavojima spuštenih ladica jer je priroda okolo fascinantna. Jedan dio u mrazu, drugi u magli, na trećem sunce, mješanje toplih i hladnih boja, ma milina. Stajemo na nekoliko ugibališta i vidikovaca i radimo ovu seriju. A skoro sam zaglavio na otužnom Maksimiru…