U ovom postu ću se prvi put dotaknut brilijantnog katalonskog arhitekta Antonia Gaudia.

To je ime koje vam treba prvo pasti na pamet na spomen Barcelone. Kažu da niti jedan čovjek nije toliko obilježio jedan gradi koliko je Gaudi obilježio Barcelonu.  Sedam njegovih djela su pod zaštitom UNESCO-a. Park Guell je jedan od njih i u svakom turističkom prospektu i vodiču će biti naveden kao “must see” lokacija.

Kao i do svake gradske atrakcije i do njega vozi hop-on bus koji će vas ostaviti u podnožju ulice koja direktno vodi na park. Ulica je malo strma, ali nemojte odustati. I naravno ulaz u park ne možete fulati jer rijeka turista ide prema parku i iz parka pa samo pratite ove koji idu gore.

Ulaz u park je besplatan. Ali ne zadugo. Navodno je pokrenut postupak privatizacije pa bi tako besplatan ulaz u park ostao samo lijepa uspomena. Doslovno tisuće turista svakodnevno posjećuje ovaj park pa vjerujem da bi se uz minimalnu cijenu ulaznica skupila fina lovica. No to neka rješavaju gradske vlasti.

Park je stvarno ogroman, ali je to u biti propao projekt. Naime na tom mjestu je Gaudijev mecena Eusebi Guell po kome je park i dobio ime planirao napraviti park-grad i izgraditi 60 kuća te je zaposlio Gaudija kao arhitekta na projektu. Međutim gradska elita nije baš bila zainteresirana za Gaudijevu modernističku arhitekturu pa su tako sagrađene samo tri kuće odnosno sve je palo u vodu. Guell je nakon toga park dao u ruke grada.

Na samom ulazu u park je najveća gužva jer je u biti tamo sve ono najbitnije za vidjeti. Svi ti turisti kao da su došli prvenstveno do poznatog guštera, odnosno zmaja (El Drac) kako bi se slikali s njim. Nevjerojatno je koliko je ljudi tamo nagurano. Tu je i Gaudijeva kuća-muzej, a ulaz u nju se naplaćuje.

Kako nam je audio vodič u busu rekao u parku će se najbolje vidjeti kako je Gaudi svoju inspiraciju crpio iz prirode. Možda najbolji primjer su stupovi nazvani “ptičja gnijezda”.

Mi smo se nadobudno krenuli pentrati uz brijeg po cijelom parku, ali nakon donjeg dijela nema ničeg zanimljivog osim običnog puta sa palmama i kaktusima. Tek na vrhu imate zanimljiv panoramski pogled na Barcelonu, ali kao i sve panorame i ova je u nekakvoj maglici i sivilu.

Ružna strana parka su mi ulični prodavači koji su razbacani svakih 10m i na svojim plahtama nude razne suvenire ili jednostavno stoje i nude pola litre vode za 1€.

Ako mislite kakati na WC-u u parku ponesite si svoj papir jer vam teta na ulazu dijeli samo par listića.

Sve u svemu zanimljivo mjesto, ali idilu kvari stvarno ogroman broj posjetitelj pa se tako ne može u potpunosti uživati u ljepotama parka.