Kad samo shvatili da smo na knap s vremenom za razgledavanja svega kaj smo zamislili nisam bio siguran da li da idemo na stadion Barcelone ili ne. Nisam ljubitelj nogometa niti imam potrebu diviti se trofejima. Ali naš hop-on bus je imao stanicu na stadionu pa smo ipak iskoristili priliku.

I nismo zažalili. Iako bi ulaznice mogle biti i jeftinije. 23€ po glavi nije malo. Akvarij je jeftiniji, a čini mi se da ima malo više posla i ulaganja oko riba i akvarija nego oko pehara i tribine.

Izvana stadion ne izgleda impresivno. Dapače skoro smo odustali kad smo ga vidjeli. Nije ni unutra neko cvijeće. Ali muzej je lijepo uređen, kao i dio sa multimedijalnim sadržajem.

U vitrinama muzeja vidjet ćete cijelu povijest kluba. Tu su pehari, fotografije, dresovi i sl.

Dosta toga je posvećemo Messiju, najboljem igraču svih vremena kako piše na par mjesta. Vidjet ćete izložene zlatne lopte, kopačke, fotke, dresove…

Ako vas svrbe novci u džepu možete se fotkati pred zelenom pozadinom pa će vam za desetak eura ekipa napraviti razne montaže fotografija.

Muzej godišnje posjeti više od milijon ljudi.

Kada se umorite od silnih pehara možete pogledati Barcine najbolje golove na 35 metara video zida. Također su vam dostupni paneli sa touch screenom po kojima možete prčkati i saznati sve o klubu.

Sad je već vrijeme da odete na friški zrak odnosno tribinu i bacite pogled na taj čuveni teren. Iako su tribine prazne, a na terenu nema nikoga pogled je svejedno fascinantan. Tribine su dosta strme tako da se i sa udaljenih mjesta teren vidi jako dobro. Nasuprot vas, na sredini tribine je žutim stolcima ispisan Barcin moto – Mes que un club (Više od kluba).

Stadion je ugostio mnoge pjevače i grupe, na njemu je papa Ivan Pavao II okupio oko 120.000 ljudi, a na olimpijadi 1992. se na njemu igralo nogometno finale između Poljske i Španjolske kada su domaćini sa rezultatom 3:2 odnijeli zlato.

Na izlasku iz stadiona ćete proći kroz ogroman souvenir shop i naravno ostaviti još koji euro.