Whitesnake

Whitesnake

Whitesnake se vratio u Hrvatsku, ovaj put u Zagreb. Iako je pauza od pet godina od osječkog koncerta velika, sve je nekako ipak prošlo ispod radara. Nije falilo medijskih najava, ali je odaziv bio slab što mi je stvarno čudno.

Da Dom sportova neće biti ispunjen vidjelo se već po prilaznim ulicama na kojima se sat vremena prije bez problema mogao naći parking. Kolko jadni moramo biti da ne možemo napuniti osrednju dvoranu kada po prvi put u Zagreb dolazi kultni rock bend sa 35 godišnjom karijerom. Karta je bila 200kn što je također prihvatljivo. Za usporedbu par dana prije su u Beogradu skupili oko 15.000 ljudi, a tamo su već treći put.

Ali ajde, ima i taj nedostatak publike i dobrih strana. Barem nije bilo folera koji su došli tek toliko da dođu, bilo je parkinga i bilo je više zraka.

Bio je slab i foto odaziv, nisam vidio standardna lica u foto pitu, a sve skupa nas je bilo samo 10. Izostalo je i fotkanje “poznatih” prije koncerta tako da koliko sam vidio izvještaja nema niti u Jutarnjem, Večernjem, Indexu, 24 sata…njih samo to od koncerta zanima. Normalni izvještaji su bili samo na glazbenim portalima.

No zanemarimo svu žutu štampu, sve klince koji odrastaju na našim i susjednim cajkama, sve one koji misle da je Whitesnake neka albino zmija u Amazoni i vratimo se na rock koncert koji su David Coverdale i dečki odlično otprašili.

U  publici je bilo stvarno ljudi svih generacija. Ali svih. Ne sjećam se da sam ikada vidio toliko  starih ljudi. Ne govorim o pedesetak godina, nego sam vidio preko nekoliko ljudi od cca 65 godina (70 ako ćemo realno). Jedan je čak bio na ogradi u prvom redu :) Na tribini je bio tata sa klincima, bilo je i onih koji tek kreću u školu, ali većina je bila od nekih 40 godina. Stvarno šaroliko društvo.

Već sa početnom Give me all your love vidjelo da će ovo biti pravi rock show. Pozornica je odmah bila junački osvijetljena, a bend je krenuo bez zadrške. Nije tu bilo raznih pomagala, video zidova, stvari koje izlaze iz pozornice…samo natpis Whitesnake u pozadini i to je to.

Odmah sam osjetio olakšanje da neću morat aparat dizat u gornje granice ne bi li izvukao polunormalnu fotku. Ovdje nije bilo tih problema. Boje pršte, David skače, namješta se, kontaktira s publikom, cijeli bend ima dovoljno svjetla na sebi, a ne samo pjevač. Sve u sve odlično foto iskustvo. Da stvar bude još bolja ovo je bio najprostraniji  foto pit u kojem sam bio. Bez dodatnih prepreka, ograda i ograničenja kretanja, a sa najmanje fotografa. Tako da sam komotno mogao spustiti ruksak, zamijeniti objektive i bilo je pravo uživanje fotkati.

Ni u jednom trenutku koncerta nisam osjetio monotoniju i „odrađivanje koncerta“ nego samo odličnu svirku i rock energiju.

Da, Coverdale je ostario, nema više raspon glasa kao Daniel Popović u svom hitu “Kao da ne postojim”, ali daleko je to od lošeg. Meni osobno ovako skoro da i bolje zvuči. Vizualno je možda malo više stradao pa sada izgleda kao Alice Cooper, ali svejedno su mu doletjele neke stvarčice iz ženskog dijela publike.

Koncert je stvarno bio povratak u neka starija vremena tako da smo mogli uživati nečemu što je krasilo ovu muziku, a to su gitarističke solo točke, a nešto kasnije i u bubnjarske. Gitare su možda bile minutu preduge, ali je zato bubnjarska legenda Tommy Aldridge odradio odličan solo, prvo s palicama, a nakon što ih je bacio u publiku nastavio je mlatiti rukama i na kraju naravno pobrao ogroman pljesak publike.

Da li se sjećate paljenja upaljača na koncertima? E pa i to se desilo na koncertu Whitesnakea. Iako su mobiteli i dalje bili brojčano jači jako mi je drago da se pojavio i nemali broj upaljača u zraku.

Regularni dio koncerta su zatvorili sa nezaobilaznom Here I go again na koji su očekivano dobili podršku cijele dvorane. Ubrzo su se vratili na bis na kojem je Coverdale nabacio acapella izvedbu Soldier of fortune koju je otpjevao sa publikom na što su vjerujem svima tijelom prošli trnci. A za sam kraj zatvaranje sa odličnom Still of the night.

Nakon svih crnjaka koji nas okružuju bio je gušt otići na ovakav ljubavni rock koncert i pokupiti malo pozitivne energije.

Previous post
Ivan Mihaljević & Side Effects
Next post
Europsko seniorsko prvenstvo u mačevanju 2013.
Loading Facebook Comments ...
Loading Disqus Comments ...

1 Comment

  1. 26/06/2013 at 10:33 — Reply

    Odlične fotke. Da, bilo je mrak! I mene je iznenadilo da Zagreb ne može napuniti Dvoranu sportova, no i ne čudim se previše, tema za sebe… Ako pogledaš činjenicu da DC ima skoro 62 godine, nije čudno da u publici bude njegovih vršnjaka i starijih. ;) Ja spadam u srednje staru, pratim ih od ’78., moja kći u mlađu publiku. :) Pozdrav!

Leave a reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*

*

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

Back
SHARE

Whitesnake