„This is a story of a Johnny Rotten“
Yes it is. I o Johhnyu Rottenu i o Johnu Lydonu i PIL-u jer kao što i on sam kaže „Two sides to every story , Somebody had to stop me, I’m not the same as when I began, It’s not a game of monopoly”.

Lydon u cijeloj svojoj karijeri nije posjetio Hrvatsku pa je tako sinoćnji nastup Public Image Limiteda u Tvornici bio vjerojatno jedinstvena prigoda za pogledati ovu kultnu glazbenu ličnost. Nekako sumnjam da će se opet vratiti.

Iako je odrastao, John je sa svojih 57 godina i dalje buntovan klinac koji ne drži puno do normi lijepog ponašanja. To se moglo najbolje vidjeti i kad su mu naši mudraci ni krivom ni dužnom uvalili Porina za životno djelo. Čovjek je odmah pitao da li ga može prodati na Ebayu i da li je to nadgrobni spomenik umjesto da se priglupo smješka i zahvali kako bi to napravio netko drugi.

Nikada nisam bio punker, ali svi smo slušali Pistolse i PIL. Nisam ih slušao pobožno, jer osim bunta protiv sistema nisam pronalazio neku pretjeranu kvalitetu u njihovoj glazbi, ali uvijek su bili tu negdje u pozadini, bili su lektira. Tako su me poštovanje prema toj lektiri s jedne strane i želja za par dobrih fotki kralja punka s druge dovukle jučer u Tvornicu. Znao sam da fotke uz Rottena ne mogu biti loše, a ako naprave neki presjek karijere i koncert će biti solidan.

Na moju veliku žalost PIL se odlučio predstaviti u onoj mračnijoj varijanti. Sve sam se nadao sad će se popaliti reflektori, ali ništa od toga. Svi reflektori su šarali okolo, najviše po publici dok su Lydon i ostali bili u mraku. Tu i tamo prošara neki snop svjetlosti i to je to. Nije to bitno za sam koncert, al za fotkanje je katastrofa. 5D MK II nije mogao fokusirat normalno, a fotke su i pri ISO 6400, f/2.8 i 1/160 ispadale užasno tamne sa par nijansi odvratnih boja, sa odvratnim šumom. C/B konverzija je to malo ublažila, ali svejedno je očajno.

Ni glazbeno mi koncert nije najbolje legao. Lydon je na pozornicu izašao u zatvorskoj opravici koju je bogme dobro popunio. Daleko je dogurao od onog mršavog punkera. Dok smo čekali na početak koncerta ludo me interesiralo zašto je prokleta kanta za smeće ispred bubnjeva. Već na prvoj pjesmi sam dobio odgovor. Naime John za vrijeme koncerta svako malo grglja vodu koju potom ispljune u tu kantu. Al bez brige, nije ostao samo na vodi jer je odmah pored Jane stajala boca Martella koju je natezao.

U jednom trenutku je sve otišlo previše u ono neartikulirano deranje koje mi nije fora ma kako ga neko prezentirao. Nemam ništa protiv urlikanja u pjesmi, niti protiv divljih solaža, ali kada to ode u konstantu i kada pojede neloš tekst onda postaje naporno.

Nakon fotkanja sam iz foto pita otišao u publiku. Prvo u sredinu, pa iza, pa sa strane, ali nisam vidio neku pretjeranu reakciju publike. Čak ni izraženije klimatanje. Sve kao stojimo i pijuckamo pivu i gledamo legendu. A sama činjenica da sam tako šetuckao kroz publiku govori da Tvornica nije bila dupkom puna. Mislio sam da će se za njegov prvi nastup ovaj prostor ipak napuniti do čepa pogotovo jer je najavljivan kao jedan od najznačajnijih koncerata u povijesti Tvornice.

Moram priznat da mi od Public Image Limiteda najviše odgovara upravo ovaj zadnji album „This is PIL“ baš zato jer je pošteđen neartikuliranih stvari, a favorit mi je definitivno One drop.

Zanimljivo je kako se od PIL-a nije očekivalo da izvode stvari Sex Pistolsa kao što se npr. od Marka Knopflera očekivalo da izvodi Dire Straitse. Ne znam kako se oslobodio tih okova dok je Knopfler još čvrsto vezan iako njegova solo karijera traje dugi niz godina.

Fotke su takve kakve su. Dobro da su ikakve s obzirom na situaciju.

I am John and I was born in London
I am no vulture, this is my culture
The laws of nature, we are lawless and free
We come from chaos, you cannot change us
Cannot explain us and that’s what makes us
We are the ageless, we are teenagers.