Sinoć sam navratio na još jedan koncert u sklopu MIMO projekta. Ovaj put su to bili meni jako dragi blues-rock-folk izvođač Ivan Vragolović i The Bonebomb, bend za koji nikad nisam čuo ali su me jako ugodno iznenadili.

Ivan Vragolović je jedan od onih hrvatskih kantautora koji jednostavno moraju uspjeti. Čovjek je pobijedio na 1. Hrvatskom blues challangeu te zaradio nastup na internacionalnom blues festival u Memphisu. Odmah je iskoristio priliku priliku što je u kolijevci rock and rolla pa je tamo u samo dva sata snimio i svoj prvi album “I am a man”.

Jučer je Zoran Stajčić koristio odličan izraz za opis Vragolovićevog glasa, a to je “kao da je izvučen iz mulja Mississippija”. I stvarno je tako, Ivan nevjerojatno dobro zvuči na engleskom iako mnogi žale što ne piše i pjeva i na hrvatskom.

Svirao je kao predgrupa odnosno izvođač prije Johnnya Wintera, Nicka Cavea… što dovoljno govori o njegovoj kvaliteti. Sinoćnji concert je na žalost trajao samo oko pola sata.

Drugi bend The Bonebomb su bili totalno ludilo. Sedam likova na gitari, basu, trubi, saksofonu, bubnjevima, klavijaturi i mikseti stvaraju filmsku muziku sedamdesetih. To je toliko dobro zvučalo da sam svaki čas očekivao da će od nekud iskočiti Charles Bronson i prebiti ko mačku nekog zlikavca iz publike ili da će doći detektiv Shaft i privesti nekoga.

Odličan način su začinile i prekrasne grafike u tom stilu koje su se mijenjale na svakoj pjesmi. Sve u svemu odlične svirke. Fotkanje puno bolje od prvog puta kada je bila intimnija atmosfera.

Ovdje se komotno moglo fotkat na ISO 1600. Malo sam eksperimentirao I sa dugim ekspozicijama i svidjelo mi se :)