Nekako sam izgubio entuzijazam oko automobilističkih događanja kod nas, ali sam jučer ipak bio na 19. nagradi Stubičkih Toplica u organizaciji AK Delte. Kao što i broj 19 govori, to je već tradicionalna utrka, ali isto tako tradicionalno van rasporeda i nekih osnova oko organizacije. Znam da je kriza i da je panika i da nije lagano nešto organizirati kod nas, pogotovo u automobilističkom svijetu koji nije nogomet, ali opet ne kužim neke stvari.

Prvo me na ulazu iznenadio gospon koji naplaćuje upad koji se do sad nije naplaćivao. 20kn po glavi nije puno, ali opet uz webove i fejsbukove stvarno nije problem staviti obavijest da se upad naplaćuje i da iznosi 20kn.

Evo odmah i ispravak navoda. Iz organizacije su mi javili da se upad naplaćuje već dugi niz godina. Ja ostajem pri tome da ga do sada nisam plaćao.

Nadalje, pisalo je da je start u 12 sati. Prolazimo šumski dio do zavoja 3 oko 11:45, a pored nas jure auti. Upitnik nad glavom. Prekasno je za trening, a prerano za start. Nakon toga stojimo na zavoju, gledamo kako tu i tamo prođe neki auto, pa se onda svi spustili odozgo. Nakon toga rupa od jedno sat vremena. Onda se pojavi safety car. Nule nisu išle nego odmah prvi auto. Sve se to nekak razvlačilo uz povremene prekide zbog prolaza šlep službe koja je nesretne vozače sklanjala sa staze, pa je završila i prva vožnja. Nisam siguran da je safety car prošao nakon zadnjeg auta kako bi ljudi mogli u miru krenuti niz cestu.

Organizatori vele da se trening odužio zbog mokre staze i dosta izlijetanja, pa je zato i došlo do kašnjenja. Nule su također vožene. Ja imam samo jednu. Al s obzirom da je start pomaknut da nisam ni skužio kad kaj počinje, moguće je da ih nekako nisam skužio. 

Uglavnom nakon nepotrebnog stajanja i čekanja nije mi se baš dalo čekati na suncu još barem pola sata da počne i druga vožnja, pa sam lagano krenuo kućama.

Treba spomenuti i kako mi je čudan odabir zavoja za gledatelje. Konkretno govorim o zavoju broj 3. Ako auto proklizi i produži, otići će ravno na ljude. Baš kako se nedavno desilo u Srbiji gdje je poginulo troje ljudi. Na jednom dijelu postoji ona metalna zaštita ali ima i velika rupa koja je ograđena onom trakicom koja baš nebu zaustavila auto, a na tom dijelu je također puno ljudi. Na zavoju su bili i redar i voditelj zavoja i safety marshall (ne sjećam se kako je hrvatski naziv bio) i nitko od njih se nije pretrgnuo kada su ljudi svako malo pretrčavali cestu iako su se u blizini čuli auti.

Eto…svaka čast na tradiciji i volji za organizacijom u ova vremena, ali neke stvari treba još doraditi. Za početak ću ponoviti nek se lova iz Dinama i ostalih parazita preusmjeri u auto sport koji ima bogatu tradiciju i koja ne smije biti ugašena. Znam da se puno ljudi neće složiti sa mnom i da će reći kako je organizacija bila besprijekorna, ali ja nisam jedan od onih koji samo klimaju glavom, pa eto imam potrebu napisati i kad nekaj ne valja u nadi da će se neke greške popraviti, a ne da se neko uvrijedi.

Na samoj stazi je bilo stvarno zanimljivih prolaza i brzih auti, al bilo je i likova koji su došli sa skoro civilnim autima koji jedva potegnu uz breg. Fakat ne kužim tu potrebu, al dobro.

Najveće oduševljenje je opet izazvao Škalić u svojoj Ladi koji je imao i svoju ekipu koja je isfurala majice sa bijesnom Ladom. Bilo je tu još nekih babaroga poput Krainca i njegovog Coswortha s kojim je na kraju došao do prvog mjesta. Ili pak Dimitrijević u nadrkanoj golfači, Cavor s fićekom, Kopajtić s jugićem itd.

Fotke su malo monotone jer sam se ukopao na trojku, pa je sve više manje isti kut. 5D MK II je opet pokazao svoje prednosti i mane u odnosu na 7D. Panning se može puno bolje napraviti jer FF puno bolje trpi duže ekspozicije dok mu opet fali te proklete brzine kako bi se fino cijeli prolaz ulovio.