Nedavno sam završio na samom istoku države, u mjestu čarobnog imena Batina. Selo napušteno od boga i vraga. Koliko je mjesto živo govori činjenica da nemaju ni lokalnu birtiju.

Nemaju ništa osim Augustinčićevog spomenika palim borcima iz batinske bitke. Područje oko spomenika je fino održavano, a s njega puca lijepi pogled na Dunav i na Batinu.

Na povratku smo odlučili proći kroz Osijek jer ja eto u preko 30 godina nisam nikada bio u tom gradu.

Prvo smo odlučili stati kod Tvrđe. Puno sam očekivao od tog baroknog zdanja bogate povijesti. Čitao sam kako se dosta radilo na njenom obnavljanju. Znam da postoji i Agencija za obnovu osječke Tvrđe , ali ono kaj sam vidio me razočaralo i rastužilo, odnosno naljutilo. Sve je to još dosta derutno jedan dio čak katastrofalan, kanal pun smeća, vreće za smeće na prozorima… Tužno i jadno.

Idu mi na jetra milijunska ulaganja državnog i gradskog novca u razne sportske klubove dok recimo ovako nešto ne može doći na zelenu granu. Sramota.