Ako se od Albert bridgea uz Temzu šećete prema centru, nakon Chelsea bridgea ćete vidjeti jednu elektranu. Kad sam ju prvi put vidio bila mi je užasno poznata, ali ju nigdje nisam mogao smjestiti. Drugi put mi je sinulo. Pa to je Battersea Power Station, tamo su Pink Floydi snimili cover za Animals kad su puštali onu svinju u zrak.

Po elitnim londonskim četvrtima nisu neuobičajene cijene kuća od 5 milijuna funti. Njih uglavnom kupuju glumci i pjevači odnosno razni bankari, poznati odvjetnici ili Rusi, Kinezi i Arapi iz raznih branši. Malo je smiješno kad gledane tu zanimljivu englesku arhitekturu i očekujete da iz kuće izađe neki engleski djedica, a iznenadi vas ruski grmalj ili neki lik u plahti.

Takvi likovi uglavnom koriste London za poslovanje i odmor, pa nisu tamo cijelo vrijeme. Jedan od načina zabave u Londonu im je dolazak sa privatnim 747 u koji su nakrcali nekoliko Ferrarija egzotičnih boja, pa se ganjaju ulicama Londona kao da su u lunaparku.

Dok se oni voze u Ferrarijima vama je na raspolaganju javni prijevoz. Kako smo bili smješteni u centru sve nam je bilo na oko sat vremena šetnje tako da nemam nekog velikog iskustva sa javnim prijevozom jer smo uglavnom hodali ili smo bili u autu. Jednom prilikom sam otišao na podzemnu koja stvarno ide često i sve je jako dobro povezano. Ne sjećam se točno koja je bila cifra, ali ako se mislite često voziti definitivno se isplati uzeti Oyster card.  U busu nisam bio, ali sam silom prilika isprobao vožnju taksijem. Za razliku od naših starih taksista njihovi nemaju stajališta. Konstantno kruže gradom, pa kad vidite upaljen Taxi znak na krovu samo mu mahnete i to je to. Vožnja u tom starom, a opet novom taksiju je meni bila zanimljiva, ali mi je pred kraj prisjela kad sam vidio da si je taksist dao malo oduška pa nije baš skrenuo di je trebao. Kad sam ga upozorio, napravio se kao da nije znao pa je zaustavio taksimetar. Sve u svemu cifra je bila oko 28 funti za cca 7,5km (bio je praznik). Ne znam kolko me točno prevari ovaj gad, ali ovdje možete pogledati okvirne cifre, odnosno tarife po kojima se naplaćuje.

Ako vam se ide u kino Leicester square je pravo mjesto za to. Kina ima svugdje, ali je ovo najpoznatiji trg za to.

U blizini je i novi M&M’s World, ogroman dućan na 5 katova posvećen samo M&M bombonima. Unutra možete naći apsolutno sve vezano za ovu marku bombona. Od samih bombona svih boja, oblika i količine do odjevnih predmeta, igračaka i svega ostalog u M&M stilu. Fascinantno. Ovo je jedan od 5 dućana u cijelom svijetu.

Šećući se Londonom nije bila rijetkost nabasati na palme, masline ili smokve. Nikad ih ne bi povezao s Londonom, ali eto..nisu rijetkost. Nisam vidio ni onu poznatu londonsku maglu ili kišu. Čak se ni temperatura nije spuštala ispod 10 stupnjeva pa sam se preznojavao u zimskoj jakni.

E da… naziv London i nije baš najtočniji odnosno najprecizniji. Grad je dosta podijeljen. Koliko sam skužio ovaj London kakvog danas poznajemo je u biti nastao iz stare jezgre koja se naziva City of London. To je jako mali prostor kojeg od milja zovu Square mile jer mu je to stvarna površina. Kroz povijest se grad širio, ali je jezgra odnosno City ostala recimo to nezavisna. City valjda ima svoju upravu, a ostatak odnosno Greater London svoju. Greater London ima 32 kvarta odnosno općina od kojih je definitivno najpoznatiji City of Westminster.

U Cityu su svi oni poznati poslovni neboderi kao kontrast prekrasno očuvanoj staroj jezgri. Ako tamo prođete po noći nećete vidjeti ni pesa ni mačke na ulici. Ne znam da li tamo netko uopće živi. Sve ured do ureda. Kažu da tamo radi oko 330.000 ljudi tako da je preko dana masakr.