Evo da se i ja priključim održanim prosvjedima, ali da se opet držim teme ovog bloga, a to je fotografija.

Naime na ovim prosvjedima su svoj posao obavljali fotografi i novinari koji su bili u samom središtu zbivanja. Svi oni su imali pravo biti tamo, pogotovo jer im je to posao kojim prehranjuju sebe i svoju obitelj.
Ti ljudi su bili izloženi riziku da ih pomahnitali balavi huligani pogode raznim predmetima ili čak i premlate, ali to je rizik tog posla na ovakvim događanja i tu se ništa ne može. Sami su odabrali tu profesiju i bili svjesni toga da na terenu može biti svega.

Problem nastaje kada teror počinje vršiti policija koja ih maltretira unatoč tome što smiju biti tamo i što moraju biti tamo. Maltretiranje nije samo klasično “pokazivanje mišića” i već poznato bahaćenje nego nesuvisla izderavanje, prijetnje i privođenje. Mislim da je najpoznatiji slučaj privođenja fotografa France Pressa Hrvoja Polana iako je više ljudi s fotićem završilo u marici.

Nacional: MUP-ovo nasilje

Jutarnji list: Neprofesionalno ponašanje policije

Hrvoje Polan je bio na dovoljno velikoj udaljenosti, nije ometao rad policije i nije bilo razloga da ga se uklanja, pogotovo ne na taj način. U potpunosti razumijem gnjev policajaca koji se skupio kada su morali stajati pred hrpom balavurdije koja ih psuje, gađa kamenjem i smećem, ali se od njih ipak očekuje i više profesionalnosti i prepoznavanje huligana od običnih građana, a pogotovo novinara sa iskaznicama koji baš kao i policajci rade svoj posao.

Na snimci se jasno vidi (1:05), da nema nikakvog razloga za privođenje, a pogotovo ne za onakvo deranje “Privedi ga” i brojanje do 3 kao da se odgaja malo dijete, a ne da se razgovara sa odraslim čovjekom.

HND ističe da se ovdje očito radi o samovolji zapovjednika koji je izdao nalog za uhićenja i traže sankcioniranje odgovorne osobe ili osoba kako bi se nastavila suradnja koja je inače na visokom nivou.
Psovanje krvave matere novinarske i urlanje nisu prestali, a privođenje su izvršili na silu budući da se Polan odbijao maknuti sa javne površine na kojoj ima svako pravo biti te je sjeo na pod. Ubrzo su ga dvojica specijalaca odnijeli u maricu.

Teror se nastavio i u marici gdje je i dalje čašćen psovkama i prijetnjama nakon što je tražio broj značke od specijalca.
U postaji je zadržan 9 sati i to unatoč tome što su njegovi kolege javili redakciji za privođenja, pa je puštanje ubrzano.
Naravno nije pušten samo tako nego je ucjenjen da ukoliko ne potpiše da nema primjedbi, puštanje na slobodu bi se moglo malo otegnuti.

Iza g. Polana stoji agencija i Hrvatsko novinarsko društvo, pa se iskreno nadam da će oni istjerati pravdu.

Ali što je s onima fotografima amaterima i slučajnim prolaznicima koji su također privedeni.

Foto: Tomislav Čar

Tomislav Čar je jedan od tih nesretnika koji je također priveden ni kriv ni dužan.

Njegovo iskustvo možete pročitati na facebooku na ovom linku.

U toj istoj marici je bio i čovjek koji živi tamo, dobio je zabranu kretanja po svojoj i okolnoj ulici…
Ima li mozga u tim glavama?!