In Dublin’s fair city,
where the girls are so pretty,
I first set my eyes on sweet Molly Malone,
As she wheeled her wheel-barrow,
Through streets broad and narrow,
Crying, “Cockles and mussels, alive, alive, oh!”.

Nema boljeg načina za početi priču o Dublinu nego stihovima Molly Malone, pjesmom koja je neslužbena himna Dublina, pa čak i Irske. Pjesmom koja govori o stanovitoj Molly koja je živjela u 17. st. i preko dana prodavala ribu, dok je po noći zarađivala najstarijim zanatom. Nema benda ili pjevača i Irskoj koji nije obradio tu pjesmu, iako se samo pretpostavlja da je temeljena na stvarnoj osobi.
Spomenik je postavljen u Grafton streetu i uglavnom je uvijek sve puno ljudi oko nje, pa ju je teško uslikati. Ja sam se po svoju šansu vratio navečer i nakon malo čekanja uspio sam.

Sada kada smo upoznali Molly, počnimo priču o Dublinu, gradu o kojem smo puno čuli, ali koji nas na prvu loptu nije impresionirao, pa smo i pobjegli u Howth (prethodni post). Drugi dan našeg boravka u Dublinu, vrijeme se proljepšalo i Dublin je osvanuo u novom ruhu. Više nije bio toliko sumoran kao dan prije. Po prvi put sam se skinuo u kratke rukave što će reći da je bilo i sunca pa se fino dalo fotkati.

Dublin je oslobođen ogromnih nebodera koji su kolko sam skužio našeg taxistu zakonom zabranjeni, pa se stvarno milina prošetati bez da ste osuđeni na gledanje tona i tona betona i čelika na 30 katova. Šetnjom po Dublinu brzo ćete shvatiti da ovdje nećete vidjeti previše Iraca, barem ne po centru gdje sve vrvi od turista i došljaka. Sve je puno Indijaca, Nigerijaca, Poljaka, Rumunja.. Po dućanima i hotelima uglavnom Indijci koji baš i ne znaju najbolje engleski, pa je to veselo.

Grad je krcat pijanih turista pogotovo kod Temple bara koji je poznat po hrpi pubova na jednom mjestu.

Kako turisti dolaze u Amsterdam jesti gljive i pušiti travu, tako se ovdje dolaze oblokavati što izgleda dosta degutantno. Naravno teško je čistiti za njima pa izgleda i prljavo, tako da smo nakon desetak dana po Irskim selima i prirodi, doživjeli šok velegrada. Meni je to bio dosta negativni šok i vrlo rado bi ga mogao zamijeniti za bilo koju seosku lokaciju.

Iako nije sve tako crno, Dublin ima i lijepih strana. Kažu da ne smijete propustiti Guinness storehouse (mi smo propustili), tu je i Trinity college and library, St. Patrick’s Cathedral, Temple bar, Dublin Castle, ZOO i još neke zanimljive stvari.
Mi smo pogledali jednu lijepu izložbu fotografija, probali irsku i Baileys kavu, šetali po parkovima, pokušali naći muzej voštanih figura, pa završili u dijelu u kojem se ne bih htio naći po noći, prošetali se oko dvorca, trčali gradom u potrazi za dobrim kadrovima kada je svijetlo bilo idealno….

Ima se kaj za raditi, ali puno puno mi je ljepši seoski život u Irskoj i prirodne ljepote.

Život u Dublinu iako je kriza i dolazi puno stranaca i nije toliko težak. Našli smo se sa curom iz Zagreba koja tamo radi oko 2 godine, pa nam je iz prve ruke dala par informacija. Tako samo npr. saznali da za konobarsku plaću možeš dobiti oko 2000 eura, ali da se u boljim bircevima i pubovima u sezoni mogu dobiti napojnice i do 200 eura tjedno. Navodno dosta Poljaka, tako radi i špara par godina pa se vrate u Poljsku i kupe stan.
Stanovi se rentaju po principu spavaćih soba a ne kvadrata. Prosječna cijena je oko 1200 eura mjesečno za neki stan koji nije na periferiji. Zanimljivo je da vodu kao režiju ne plaćaju. Cijena benzina je kao kod nas, hrana u dućanu kao kod nas, roba možda čak i jeftinija. Ali npr. krpanje zuba ju je koštalo 160 eura.

Bilo kako bilo, dvoje ljudi sa konobarskim plaćama si tamo plaćaju sve režije i stan, plaćaju školovanje koje je uvjet da se dobije radna viza, uspiju ušparati i još i putovati. Posao su oboje našli u roku par dana.

Ovim postom završavam ovu našu priču iz prekrasne Irske u koju ćemo se barem još jednom u životu vratiti, a preporučam i svima koji nisu bili da to učine.
Znam da sam vas udavio sa ovih 15 postova i sa overloadom fotki, ali eto, teško je bilo odabrati samo par komada, ne zbog neke lude kvalitete, nego uspomena na tu divnu zemlju.