“The palm trees wave on high all along the fertile shore
Adieu, the Hills of Kerry, I never will see no more
Oh, why did I leave my home, oh why did I cross the sea?
And leave the small birds singing around you sweet Tralee”

Nakon doručka kod Miffy, sjeli smo u Puga kojeg sam sada već normalno vozio i uputili se na taj poznati Ring of Kerry. Krug oko njega iznosi oko 170km, a mi smo se uputili oko njega u smjeru kazaljke na satu, pa smo na kraju htjeli posjetiti i Killarney.
Cesta je N70, odnosno dobra cesta za njihov pojam pa nisam strahovao da budemo završili u grabi.

Imali smo malu kartu Ringa sa svim atrakcijama, ali smo brzo zaključili da nema šanse da to sve obiđemo i da idemo na blef, pa da ćemo stati gdje nam se svidi i kako će nam vrijeme dopuštati.

Tako smo nakon kratke vožnje odmah stali uz cestu, čim smo vidjeli otvoreni ocean. Sparkirali smo se i spustili malo niže do oceana. Vjetar je divljao, ali smo mi uživali. Htio sam snimiti neku panoramu, ali moj lagani plastični stativ jednostavno nije dorastao tom vjetru. Malo smo slikali, gacali po nekim ljigama na mjestu gdje se ocean povukao i uživali u mirisu i šumu oceana.

Ali ubrzo smo osjetili laganu kišicu. Ta lagana kišica se u par sekundi pretvorila u pljusak koji nas je potjerao do auta koji je bio jako blizu, ali opet nedovoljno blizu da ne pokisnemo. Nismo bili skroz mokri, pa nam je to čak bilo i simpatično jer smo se malo u autu, malo na vjetru posušili i krenuli dalje.

Obleka

Vi možete naučiti na našim, pa ako se uputite na otok obavezno se obucite slojevito. Mislim da je dobitna kombinacija majica sa kratkim rukavima, majica sa dugim rukavima sa kapuljačom i po mogućnosti sa šlicom da se može otkopčati, bez da se skida i šuškavac sa kapuljačom koji ne propušta kišu ili neka kabanica. Nije na odmet imati i neku šiltericu. Kada je divlje puhalo, ja sam znao staviti kapu, navući kapuljaču od majice da mi bude toplo i kapuljaču od šuškavca da se ne smočim. Jesam izgledao ko debil, ali barem je glava ostala čitava i suha. Na noge obucite neke dobre i udobne cipele/tenisice koje neće promočiti i naravno imajte rezervne čarape.

Jedini problematičan dio ostaju hlače. Pod pljuskom bilo kakav materijal upije vodu u roku pola minute i to je onda dosta gadno. Da opet idem u Irsku, kupio bih si one hlače-kabanicu pa bi to navukao preko hlača. To je ja mislim jedino rješenje, pogotovo dok ste vani na otvorenom i nemate se gdje sakriti. Dosta je neugodno imati totalno mokre hlače dok vas vjetar šiba.

Što se tiče fotoopreme, bila je sakrivena u AW ruksaku sa kabanicom koji mi je posudio kolega Deymos. Da nisam imao tu kabanicu na ruksaku, bojim se da bi od te količine ruksak upio i propustio vodu, a to ne bi bilo dobro.

Kišobran je po meni više smetalo nego pomagalo jer se jako teško boriti s njim po onom vjetru, a čak niti ne pomaže kad vam kiša pada koso po nogama. Iako, vidio sam par onih kišobrana posebno i čudno dizajniranih koji su valjda „anti storm“, pa se s njima može upravljati.Eto sad kad smo se pripremili za slijedeću kišu krenuli smo natrag, ali suprotnim smjerom, odnosno u smjeru obrnutom od kazaljke na satu, prošli kroz Killarney i došli do Ringa.

Početak ove strane je jako vijugav, brdovit i uzak i naravno ispred nas je bio neki bus ili kamper koji je taj put učinio još mučnijim. Iako je put zeznut za vožnju, priroda je stvarno prekrasna i opet sam poludio jer se nismo mogli stati i uživati u njoj.

Prvo gdje se možete normalno stati i gdje trebate stati je Ladies view s kojeg vidite panoramu jezera kod Killarneya.

Tražili smo i ruševine dvorca Ballycarberry gdje nas kiša jednostavno nije pustila iz auta. Ali to nam nije smetalo, bili smo sparkirani uz ocean, gledali u dvorac kroz zamagljena stakla, ja sam si pojeo sendvič i vrijeme je uskoro nagradilo naše strpljenje. Sunce je granulo, nebo očistilo, pojavila se duga, pa smo brže bolje krenuli s fotkanjem.

Na žalost sve oko dvorca je bilo zagrađeno, pa nismo imali izbora nego krenuti dalje. Stali smo i u Waterville, mali prekrasni gradić na obali koji ima šetnicu uz samu obalu. U njemu je često svoj odmor provodio i Charlie Chaplin kojem su digli i spomenik.

Bili smo kratki s vremenom, pa smo odlučili lagano krenuti doma jer me nije privlačila vožnja po noći i kiši na kontra strani. Putem smo stali na još jednom zapanjujućem mjestu koje nije nikakva atrakcija nego jednostavno prirodna ljepota. Na žalost fotografija nije mogla zarobiti i dočarati tu scenu u kojoj ste okruženi brdima čiji su vrhovi u nekoj magli i oblacima…ma fakat nešto moćno i prekrasno.

Sve u svemu Ring of Kerry se nikako ne smije propustiti. Mi smo vidjeli jako puno lijepih stvari iako mislim da smo ih još više propustili zbog nedostatka vremena.