Nakon Corka smo se zaputili prema slijedećem prenoćištu, B&B-u Hazelwood. Izlazimo iz grada i idemo prema Atlantiku, prema maloj uvali na osami. Još jedno lijepo mjesto, lijepa kuća sa dvorištem i vrtom uz ocean koji na žalost nismo uspjeli iskoristiti. Soba je također bila s pogledom na ocean zbog čega nam je bila još draža.

Bacamo kratki pogled po sobi i kupaoni i skužimo da voda baš i nije nešto čista, odnosno dosta je smeđa. To nam baš i nije bilo milo pa sam potražio našu gazdaricu, Miffy da mi kaže riječ dvije o toj vodi. Ohrabrila nas je riječima da je to u biti i nije zmazana voda nego da je zbog obilne kiše pokupila i malo zemlje. Nije mi baš neko objašnjenje, ali bolje nego da su hrđave cijevi. Pipe su naravno odvojene, pa je pipa za toplu vodu na jednom kraju lavaboa dok je za hladnu na suprotnom. Tako da je nemoguće dobiti mlaku vodu. U kadama je srećom sve „normalno“.

Odmorili smo se kratko i htjeli vidjeti Killarney, ali smo na kraju neplanirano završili u prekrasnom Kenmareu koji nam je 5 minuta vožnje od kuće. Gradić je stvarno iznenađenje. Centar je dušu dao za popiti pivo ili kavu u okružju prekrasnih malih kućica. U par minuta šetnje možete doći do manjih uvala i uživati u oceanu.
Lijepo nam je bilo čak i navečer po ružnom vremenu. Slijedeće jutro kada je došlo sunce, Kenmare je pokazao još ljepše lice.

Ovdje smo još jednom doživjeli onu irsku spontanost i otvorenost. Gledam ja pred nekim pubom meni, pa malo tekmu unutra i dolazi lik, krene s pričom, pomaže oko svega, raspričao se ko da se znamo 100 godina, pokazuje neke fore na mobitelu…ma zakon. Fakat su legende.

Hrana

Da kažem i koju riječ o prehrani. Oko hrane volim misliti da nisam zahtjevan, dosta mi je komad bilo kakvog čistog komada mesa, bila to svinjetina, teletina, piletina… uz i neki prilog i salatu. Bez problema ću pojesti i neku tjesteninu, pizzu ili ostali junk food. Dakle ne tražim nikakve kerefeke. Ali na žalost u Irskoj možeš dobiti samo te kerefeke na meniju. Za ljude koji vole isprobavati i jesti svašta, to je plus, ali meni je to bio veliki minus. Jednostavno nigdje nismo mogli naći nekakav šnicl sa krumpirom ili nešto slično. Sve je u nekim umacima, punjeno sa nečim, kuhano sa povrćem, raznim začinima, uglavnom meni nejestivo.

Ovo je recimo jedna tipična ponuda „Tender chicken bound with mayonnaise and layered with smoked bacon, vine tomatoes finished with a garlic dip.“

Hrana im je i dosta neslana, a naknadno soljenje baš i nije pomoglo. Najjeftiniji ručak u pubu je oko 13 eura po glavi. Ako želite npr. steak u nekom prosječnom pubu ili restoranu, to će vas koštati oko 25 eura, tako da se večera ili ručak za dvije osobe sa prilozima, salatom i cugom može bez problema popesti na 100 eura.

Doručak u našim Bed & Breakfastima je bio uglavnom sličan, ali se ipak malo razlikovao. U Kilkennyu smo imali klasičan kontinentalni doručak, tipa šunka, sir, peciva, sok od naranče, pekmez, corn flakes, čaj, kava i naravno Full Irish Breakfast po želji. U drugim mjestima je sve bilo više manje isto, ali bez šunke i sira.

Full Irish Breakfast je pravi šljakerski doručak u kojem dobijete jaja na tostu, zapečeni grah, kobase, šunku, prepečeni paradajz i Black or White pudding. Za black i white pudding sam tek kasnije saznao da nisu nikakvi pudinzi nego su to u biti krvavice, tako da treba biti oprezan ako niste ljubitelj istih.

No vratimo se mi u Kenmare, odnosno naš B&B Hazelwood. Tamo smo došli kako bi bili blizu jednoj od najpoznatijih irskih atrakcija, Ring of Kerry. O njemu naravno u slijedećem postu :-)