„I once loved a flower in Kilkenny
and a beautiful creature was she
I loved her far better than any,
and I know that young darling loved me“

The Flower Of Kilkenny

Put prema Kilkennyu je bio dosta mučan iako se većina puta odvijala na dobrim cestama za irske uvjete, ali bio mi je to prvi dan u novom prometu, pa je bilo naporno. Uz pomoć navigacije stižemo do našeg B&B-a Ashbrook house.
Lijepa kuća sa solidnom sobom i kupaonom. Ako želite da vam soba ima kupaonu tražite ensuite sobu.

Grad je udaljen oko 8 km pa se autom stiže dosta brzo. Za Kilkenny sam prvi puta čuo jednom davno u Tolkiens houseu u Zagrebu kada sam naručio istoimenu pivu u koju sam se odmah zaljubio i koja mi je još uvijek piva broj 1. Grad je isto tako prekrasan. Pun je raznih detalja, ima prekrasan dvorac iz 12. stoljeća, St Canice’s Cathedral iz 13. stoljeća, St. Mary’s Cathedral, The Tholsel, Rothe House, pun je lijepih uličica i prolaza, tu je i rijeka Nore, pubovi, ljudi su odlični, ma baš ima onaj prekrasan štih i svakako mjesto za preporučiti ako se ide po irskoj. Kilkenny nije preveliki ali je dovoljno veliki da se može uživati 2 dana u njemu.

Dvorac se ne smije propustiti. Pored dvorca je parking i mi u 2 dana nismo imali problema oko parkiranja. Mislim da je bilo 5 eura za 5-10 sati. Uz rijeku je šetnica, a preko puta restoran uz vodu u kojem možete uživati u rijetkim trenucima kada na pada kiša. Ostatak dana se može provesti u šetnji po tom stvarno lijepom gradiću, u kupovini suvenira i ispijanju Kilkennya u nekom od pubova. Nakon što smo saznali da U2 ima koncerte u Dublinu baš kada smo mi u Kilkennyu, na prozoru nekog puba sam vidio da koncertu u Kilkennyu imaju i legendarni Irish rebel band Wolfe Tones, ali naravno kada mi nećemo više biti u gradu. Za slikanje dvorca sam se dosta namučio, odnosno namučilo me irsko vrijeme. Dvorac je smješten u velikom parku gdje se Irci odmaraju, a turisti šeću. Iz parka se komotno može pofotkati prednja strana dvorca. Mi smo naravno čekali da nam kadar bude čist, odnosno da se turisti maknu, ali to nikako dočekati, pa je počela kiša. Ja sam navukao kapu i kapuljaču i nastavio dalje čekati dok je moja ženica otvorila kišobran i također uporno čekala za svoj kadar. Kiša se gadno pojačala pa sam se ja povukao dok je ona i dalje čekala jer još više od mene mrzi nepotrebne ljude u kadru. Poslikali smo koliko se moglo i uputili se do stražnje strane. U tih 2 minute je izašlo sunce i savršeno obasjalo tu stranu, pa sam se ja odlučio zaletiti do auta po stativ kako bi snimio panoramu. To je sve skupa trajalo 10 minuta, ali dok sam se ja vratio i namjestio stativ, opet je počela kiša. I opet sam odlučio pričekati prestanak, pa smo stajali pod kišobranom dosta dugo, a kiša nije prestajala. Onda smo čekali pod nekim drvom i dočekali svoj trenutak, ali više nije bilo onog lijepog osvjetljenja i oblaka.

U jednoj suvenirnici smo upoznali prodavača koji je tipičan primjer veselog Irca. Odmah je pitao otkud smo, gdje boravimo, što radimo. Rekao je da je čuo za Hrvatsku još prije sranja, još za vrijeme Tita :-) Pomogao nam je i da se snađemo po gradu, dao nam kartu i rekao što da vidimo i gdje možemo jesti, slikao nas je sa onim šeširima i bradama, ma pravi veseljak. Pomogao nam je i u daljnjem putovanju, odnosno koje dijelove Irske trebamo vidjeti, a koji nisu tako zanimljivi. Naravno da sam onda morao i kupiti nešto od njega :-)

Ljudi

Irci su u velikoj većini nasmijani dragi ljudi koji su uvijek i svakome spremni pomoći. Spremni su na spontani razgovor i naravno mogu nevjerojatno puno popiti. Nije rijetkost da stojite na ulici i da započnete razgovor s nekim. Ili da se izgubite, pa da vam neki veseli Irac pomogne s vašim problemima.

U dućanima su uglavnom jako ljubazni, pozdrave, nasmiju se, pitaju kako ste. Ako slučajno nešto nemaju ili ne mogu napraviti odmah se ispričavaju i sl. Na selu su još slobodniji, pa tako ne zaključavaju vrata od kuće, imaju povjerenja u druge ljude, stvarno su odlični.

Kao vozači su također super, smireni su, ne trube, ne blicaju, uvijek pozdrave i odzdrave, zahvale se dizanjem prsta. Jednom je cesta bila zatvorena pa se neka gospođa ponudila da pođemo za njima kako bi nam pokazali alternativni put što smo naravno odmah prihvatili. A takve situacije su njima uobičajene.

Često se govori kako su Hrvati i Irci slični, ali iskreno mi smo daleko od njih i to u onom lošem smislu. Tu ljubaznost, iskrenost i otvorenost nećete naći kod naših ljudi. Mi se mrzimo i međusobno, tako da sigurno ne volimo strance. Ja u cijelom životu u Hrvatskoj nisam doživio ili vidio toliko lijepih situacija koliko sam vidio 2 tjedna u Irskoj. Hrvati su zbog dva retardirana kluba u stanju mrziti cijelu regiju. U stanju smo se poubijati zbog parking mjesta ili nesuglasica u prometu, potegnuti ćemo i sjekiru ako dođe do nesuglasica oko 3 cm zemlje. Nemojmo se uspoređivati sa Ircima, nemojmo ih vrijeđati.

U Kilkenny smo se vratili drugi dan popodne nakon izleta u Cashel. Vrijeme je taj dan bilo odlično i moglo se fino slikati. Pogotovo u sumrak.