Posrećilo mi se da upoznam još jednu Amsterdamsku znamenitost – Amsterdam arenu.

Odigravao se Amsterdam tournament, prijateljski turnir u kojem su nastupili Ajax, Arsenal, Inter i Sevilla. Arena je stvarno nešto posebno. Nije prevelika i ima krov koji je bio do pola zatvoren pa se dobio dojam dvorane.

Na putu do vaših numeriranih sjedala putem vas pozdravljaju ljubazno osoblje što mi je pravo osvježenje nakon Dinamovih namrštenih krkana koji vas dobro pretresu i naguravaju kao da ste kriminalac, pa puste unutra. Sve je protočno i nema velikog zastoja i naguravanja. Ako ne znate gdje je vaše mjesto, srdačno osoblje vas uputi. Ako ste žedni i gladni sve možete kupiti u kompleksu arene. I to se isto događa bez prevelikog zastoja. Baš kao i sam izlaz iz arene. Ja sam bio na tekmama između Intera i Seville i Ajaxa i Arsenala.

Prva tekma je bila mlaka i dosadna, pa je tako i završila, 0:0. Nisam očekivao neki spektakl od prijateljske utakmice, ali od takvih imena sam ipak očekivao malo više mašte u igri. U utakmici sa Ajaxom je krenulo i navijanje domaćih navijača, ali je ubrzo i stalo. Jednostavno nemaju oni onaj navijački duh. Navodno su jedino glasni kada igraju protiv Feyenoorda, njihovog najmrskijeg protivnika. Ovdje ih je nadglasala šačica engleza koja je vrlo brzo stvorila atmosferu na svojem dijelu i svaka im čast na tome. Što se tiče igre Ajax je bio odličan prvo poluvrijeme i poveo u 34. minuti, da bi samo dvije minute kasnije zabio i drugi gol. Asistirao je naš budući reprezentativac Cvitanić kojeg je pratio i naš izbornik Slaven Bilić.

U drugom poluvremenu Van Bastenova momčad pada i Arsenal uspijeva sustići prednost da bi u 83. Minuti Adebayor postigao i pobjedonosni gol. Na kraju moram pohvaliti i stolce koji moje košćatu guzicu nisu nažuljali niti nakon 3 i pol sata. Kako nisam mogao sa fotićem unutra, stavljam par fotki snimljenih sa iPhoneom. Čisto da malo ilustriram ovo piskaranje.