Bled

Bled

Nakon 2005. kada smo bili na Bohinju i Bledu na zimovanju žena i ja govorimo da ćemo se vratiti, vjerojatno na proljeće kako bi vidjeli i drugu, zeleniju stranu ova dva slovenska bisera. No vratili smo se tek ovaj vikend, dakle u jesenskom periodu, a odabrali smo samo Bled. To je vjerojatno najmirnije bledsko doba jer je ljetna sezona završila, zimska još nije počela. Znači taman za guštanje i ljenčarenje.

Vrijeme je trebalo biti na našoj strani, kiše su trebale stati, sunce se pojaviti, a temperatura pasti na oko 5°C (čitaj idealno vrijeme). Kiše jesu stale, temperature pale iako ne tako nisko, ali sunce se nije pojavilo pa je bilo malo otežano sjedenje po terasama, ali nismo odustali. Naravno i fotkanje je nastradalo jer sivilo i nije baš neka fora.

Moj podli plan je bio da opet uzmemo Air BnB kombinaciju i stvarno našao sam prekrasnu, povoljnu kućicu u blizini Bleda, ali gospođa je mislila da bi za vikend ipak bio praktičniji hotel. Doručak, bazen, sauna, bla bla. Na Kolektivi smo iskopali neki kupon u hotelu Kompas (4*) sa dva noćenja, doručkom, neograničenim korištenjem bazena, saune, besplatnom jednosatnom vožnjom brodićem… za 930 kn.

Put do Bleda nije dug. Od mene doma do hotela ima 215 km što je nešto više od 2 sata penzionerske vožnje po kiši i mraku pa je tako praktičan i za jednodnevni izlet ako krenete ranije ujutro.

Po dolasku u hotel sam odmah prokleto Kolektivu jer recepcionar nije znao ništa o besplatnoj vožnji brodićem. Svečano je prisegnuo da će saznat do sutra, ali već onda sam se oprostio od toga. Također sam se odmah sjetio i zašto mrzim hotele za razliku od finih stanova koji se mogu rentat. Smrdljiva soba koja odiše komunizmom, bez imalo uređenja i duše, sa onim odvratnim tapisonima koji su redovito izlizani i imaju sumnjive fleke, tuš kabina koja ne dihta pa sve zalijevaš okolo, WiFi koji puca i na koji se svaki put moraš logirat nakon što ugasiš mobitel itd. Čemu služe te zvjezdice kad nikad ne znaš kaj te čeka?! Uz to sve imaš presing ranog buđenja da bi stigao na doručak i još ti čistačica želi ulaziti u sobu iako nisi dao nikakav znak da želiš njenu posjetu. Fak ju hoteli, obično bacanje novaca.

No zato je ona prava priča zbog koje smo i došli puno ljepša. Priroda prekrasna, zrak fini friški, čak je i po mrklom mraku oko jezera bilo lijepo. Zaneseni fotografi pokušavaju uloviti noćni snimak osvijetljenog dvorca, ludi ribiči u punoj ratnoj spremi sjede na onoj hladnoći cijelu noć i čekaju svoj ulov, jogeri jogiraju, parovi se šeću, sve fino i laganini. Oni malo bolji i zgodniji restorani skoro dupkom puni. Neke konferencije su u gradu, a i došle su horde Japanaca i Korejanaca tako da nije baš mrtvilo.

Drugo jutro na recepciji par ispred nas vodi borbu sa recepcionarkom oko pogađate Kolektive i vožnje brodićem. Priključujem se raspravi, ali naravno ćorak. Žena nam pokazuje dopis koji su uputili na sve agencije i nikakav brodić se ne spominje. Dakle Kolektiva si, da se izrazim Ćirinim rječnikom, malo utvara te nudi nepostojeće stvari. Ne bi sad to bio neki poseban problem, ali ta vožnja koliko sam saznao ne košta 10kn nego 12 € po osobi + 3 € za ulazak u crkvicu na otoku. E pa ne dam.  Naravno slao sam poruku Kolektivi, ali u trenutku pisanja teksta mi još nisu odgovorili. Međutim dobio sam mail od njih naslova „Tvoje mišljenje nam je važno“ pa ću ga podijeliti sa njima.

Sunce se još nije pojavilo, pa smo se malo zabundali i krenuli na krug oko jezera koji je dug nekih 6km. Nema nikakvih uspona i stepenica pa je lagan i ugodan za šetnju i stalno ste uz samo jezero. Po putu ima i puno klupica za odmor i guštanje. Na velikom djelu jezera je zabranjeno kupanje, no postoji i ograđeni dio nazvan grajska plaža koji je i uređen u stilu plaže tako da se u toplijim danima bez problema možete i okupati u ovom prekrasnom jezeru.

U ovo doba vidjet ćete veslače kao i SUP-ovce, to su oni kaj izgledaju kao gondolijeri – stoje na dasci i veslaju.

Opalio sam puno fotki onog poznatog otočića sa crkvom nasred jezera, ali vrijeme jednostavno nije dalo neku atraktivnu fotku. I dvorac je konstantno bio na ispranom nebu pa je po danu bio malo anemičan.

O tome da je Bled stvarno prirodni biser govori i činjenica da je i sam drug Tito uz obalu imao svoju vilu za odmor. Zna Tile kaj valja. Vila je danas hotel pa ako imate koju tisuću kuna više za noćenje onda možete i maršalovim stopama.  Za njenu gradnju je korišten brački kamen, a za dobru reklamu su dodali i legendu da je od istog kamena građena i Bijela kuća u Washingtonu.

Velika većina hotela, kafića i restorana je smještena na jugoistočnoj strani jezera pa je tako gušt sjesti navečer na kontra stranu npr. na terasu Vile Peršeren i gledati svjetla tih hotela i casina kako se reflektiraju u jezeru.

U gradu još uvijek definitivno vlada Jožin duh jer jako puno arhitekture izgleda kao da će nam diktator mahnuti sa nekog od balkona. Kad bi se to moderniziralo Bled bi postao još ljepše i simpatičnije mjesto. Dokaz su razne suvenirnice i dućani s kućnim pizdarijama koji su dobro opremljeni i uređeni u stilu kojih se ne bi posramili ni veći europski gradovi.

Evo i jedna kratka informacija za klopu i cugu. U nekom prosječnom restoranu su 2 bifteka sa krumpirom i povrćem + vino i sok 50 €. U kafiću malo iznad jezera s pogledom na dvorac bijela i kava s mlijekom 3 €. Kafić na samoj obali kava i deci vina 6€. U poznatoj Kavarni Park s pogledom na jezero dvije kave i dva kolača 11€. Inače u toj Kavarni se ide na kremšnite kao kod nas u Samoboru.

Na stijeni 130m iznad jezera se smjestio dvorac Bled ili Blejski grad kako ga oni nazivaju. To je najstariji slovenski dvorac koji je uz otok najpoznatiji dio Bleda. Do njega se možete spentrati po štengama koje vijugaju do samog ulaza ili ako ste lijene beštije onda možete doći i autom. Mislio sam da ću s dvorca napraviti par zgodnih fotki jezera s visine, ali ulaz u dvorac se naplaćuje 9 €, a muzej i sl. me ne zanima pa smo to preskočili i prikrali se dvorcu s kontra strane i uživali u pogledu besplatno. Doduše bilo je malo opasnije i ali samim time i uzbudljivije.

Povratak po mraku nije bio gadan jer su lukavi Slovenci u šetnicu odnosno njenu ogradu ugradili lampe tako da nema opasnosti da se strmopizdite dole.

[justified_image_grid ids=”15980,15981,15982,15983,15984,15985,15986,15987,15988,15989,15990,15991,15992,15993,15994,15995,15996,15997,15998,15999,16000,16001,16002,16003,16004,16005,16006,16007,16008,16009,16010,16011,16012,16013,16014,16015,16016,16017,16018,16019″]

Previous post
Baseball: Zagreb - Medvednica
Next post
Kanjon Vintgar
Loading Facebook Comments ...
Loading Disqus Comments ...

No Comment

Leave a reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*

*

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

Back
SHARE

Bled